Planinska mukinja

Karakteristike

Planinska mukinja (Sorbus austriaca (Beck) Hedl.) je listopadni grm ili stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste do 20 m tvoreći dobro razvijen premda plitak korijen. Kora debla je tamno sivosmeđa i dugo glatka, debela do 1 cm, mladi izboji su žutosmeđi i sjajni, goli ili rijetko maljavi, sitnih lenticela. Pupovi su jajasti, građeni od više zelenkastih ili crvenkastosmeđih ljusaka koje su na rubu trepavičave. Listovi su naizmjenični, jednostavni, veliki, ovalni ili eliptični, dugi 8-11 cm, široki 4-10 cm, kožasti, pravilno urezani na režnjeve, tupog vrha, grubo pilastih rubova, imaju 8-11 para postranih žila, na licu su tamnozeleni, naličje je prekriveno bijelim pustenastim dlakama, nalaze se na 1,5-2 cm dugim peteljkama. Cvjetovi su dvospolni, veliki do 1,5 cm,  skupljeni u guste gronjaste cvatove. Ocvijeće je dvostruko, čaška ima 5 svijetlozelenih lapova, vjenčić ima pet bijelih latica. Prašnika ima mnogo, prašničke niti su bijele, prašnice su žute. Tučak je jedan. Cvate u svibnju i lipnju. Pčele ih rado posjećuju te sakupljaju nektar i pelud. Plodovi su male, okruglaste bobice veličine 10-15 mm crvene boje, sadrže tamne crvenkastosmeđe sjemenke koje su duge oko 6 mm na oba kraja tupo ušiljene. Dozrijevaju u rujnu.

Stanište

Rasprostranjena je u južnijim dijelovima srednje i istočne Europe. Raste na vapnenačkom tlu, listopadnim šumama (bukva, jela). Raste do 1800 m nadmorske visine. Uzgaja se kao ukrasna biljka. Razmnožava se sjemenom ili vegetativno cijepljenjem ili položenicama.

Etimologija

Ime roda Sorbus potječe od latinske riječi sorbum što je bio naziv za plodove oskoruše. Ime vrste potječe od grčke riječi chamai (nizak) i mespilos (mušmula).^[1] Na stranim jezicima poznata je kao Österreichische Mehlbeere, Alpen-Mehlbeere (njem.), sorbo di Mougeot (tal.), mokovica (slo.).

Upotreba

Plodovi su jestivi, trpkog okusa, najbolje ih je koristiti nakon mraza kada malo omekšaju.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
3. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Radio Tonreg