Oskoruša Sorbus domestica

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Sorbus domestica
Sinonimi:
Cormus domestica (L.) Spach, Mespilus domestica (L.) All., Pyrus domestica (L.) Ehrh., Pyrus domestica Sm., Pyrus sorbus Borkh.

Karakteristike

Oskoruša (Sorbus domestica L.) je listopadno stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste do 20 m visine tvoreći široku i pravilnu, piramidalnu ili okruglastu krošnju. Korijenski sustav je dobro razvijen, ima dubou središnju žilu. Kora je tanka, smeđa, u mladosti glatka, kasnije postane ispucana i gruba s puno dubokih, uzdužnih i poprečnih nabora, debela oko 2 cm. Pupoljci su žutozelenkasti, ušiljeni, ljepljivi i goli, dugi oko 1 cm, široki oko 5 mm. Listovi su složeni, neparno perasti, sastavljeni od 13-21 duguljasto jajastih lisaka dugih 3-6 cm, pilastog ruba i nemaju peteljku, u početku su na naličju pustenasti, kasnije ogole. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, promjera oko 1,5 cm, skupljeni u široke gronjaste cvatove promjera do 10 cm, čine ih pet bijelih latica, mnogobrojni prašnici, tučaka ima 5. Cvatu u travnju i svibnju. Rado ih posjećuju pčele koje sakupljaju dosta nektara i peluda. Plodovi su mesnati, veliki oko 2-3 cm, okruglasti, žutosmeđi no na strani izložene suncu crvenkasti. Sadrže pet tamnosmeđih, duguljastih, na vrhu zaoštrenih sjemenki. Dozrijevaju u rujnu i listopadu.

Stanište

Rasprostranjena je na području srednje i južne Europe, jugozapadne Azije i sjeverozapadne Afrike. Staništa su joj šume i šikare gdje raste pojedinačno ili u manjim skupinama na plodnim tlima bogatim kalcijem. Uzgaja se radi jestivih plodova ili u parkovima kao ukrasna biljka. Odgovara joj sunčano mjesto, dobro podnosi niske temperature i sušu. Razmnožava se sjemenom i vegetativnim putem. Ima jaku snagu novih izboja iz panja. Sporo raste, no životni vijek joj je i do 500 godina.

Etimologija

Ime roda Sorbus potječe od latinske riječi sorbum što je bio naziv za plodove oskoruše. Na stranim jezicima nazivi su true service tree (eng.), Speierling (njem.), cormier, sorbier domestique (fr.), sorbo domestico (tal.), serbal común, sorbo, jerbo, zurbal, capudo (špa.), sorva, sorveira (port.), skorš (slo.).

Upotreba

Jestivi su plodovi koji se beru nakon prvih mrazeva. Prvo su kiselkasti no stajanjem i kada ih mraz malo opari postanu mekani i slatki. Na hladnom i prozračnom mjestu mogu se skladištiti do 3-4 tjedna. Mogu se jesti sirovi ili prerađivati u marmelade i kompote. Sadrže oko 8% vitamina C, 2,5 mg% karotina, 0,6% jabučne kiseline, trjeslovine i celulozu.[1]

Galerija fotografija

Podijeli