Mukinja Sorbus aria

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Sorbus aria
Sinonimi:
Aria nivea Host, Crataegus aria L., Pyrus aria Ehrh.

Karakteristike

Mukinja ili brašnava oskoruša (Sorbus aria (L.) Crantz) je listopadni grm ili stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste do 15 metara visine tvoreći gustu i široku krošnju. Kora je u mladosti gola, glatka, gola, sjajna, crvenkastosmeđa do maslinastosmeđa i sa brojnim bjelkastožutim lenticelama, kasnije postane tamnosiva, ispucana i ljušti se u horizontalnim trakama, debela oko 1 cm. Pupoljci su dugi oko 1 cm, tupi ili šiljasti, tamni, zadebljani i ljepljivi, prekriveni zelenkastosmeđim ili crvenkastosmeđim ljuskama, na rubovima su svijetlosive dlačice. Postrani pupovi su priklonjeni u izboje, manji su od vršnih pupova. Listovi su naizmjenični, jednostavni, ovalni, dvostruko nazubljenih rubova, na licu sjajni, goli i tamnozeleni, naličje im je srebrnastosivo i gusto prekriveno dlačicama, izražene su nervature, dugi 6-14 cm i široki do 8 cm, nalaze se na peteljkama dugim 1-3 cm. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, krupni, promjera oko 1 cm, bijeli, nalaze se na dlakavoj dršci, skupljeni su u guste gronjaste cvatove. Dvostrukog su ocvijeća, čaška ima 5 svijetlozelenih lapova dugih 1-2 mm, vjenčić je građen od 5 bijelih, okruglastih latica dugih 3-4 mm. Prašnici su mnogobrojni, prašničke niti su im bijele, prašnice su svijetložute. Tučak je jedan. Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi su izduženo jajoliki, veliki oko 1-1,5 cm, crvenonarančaste boje i s malenim lenticelama, na vrhu imaju ostatak čaške, dozrijevaju u kolovozu i rujnu. Sadrže 1-3 izdužene, tamnosmeđe do crvenkastosmeđe sjemenke. Rado ih jedu ptičice koje tako doprinose razmnožavanju sjemenki.

Opisane su dvije podvrste u našoj flori:

  • S. aria ssp. aria – listovi su krupni i tanji, jednostruko ili dvrostruko nazubljeni, na naličju bjelkastodlakavi
  • S. aria ssp. lanifera – listovi su manji, deblji, na naličju snježnobijeli, gusto obrasli dlačicama

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi te u sjeverozapadnoj Africi. Staništa su joj svijetle šume i grmlja, sunčana mjesta vapnenačkih tla i većinom planinskih krajeva do 1700 m nadmorske visine. Sporo raste, doživi 200 godina. Ponegdje se sadi kao ukrasno stablo, te postoji više kultivara. Razmnožava se sjemenom u prirodi, ukrasni kultivari razmnožavaju se cijepljenjem ili položenicama.

Etimologija

Ime roda Sorbus potječe od latinske riječi sorbum kojom su se označavali plodovi prave oskoruše (Sorbus domestica). Narodno ime brašnava oskoruša ukazuje na plodove koji su se miješali s brašnom i tako pekli kao kruh. Na stranim jezicima nazivi su common whitebeam (eng.), Echte Mehlbeere (njem.), alisier blanc, alisier de Bourgogne, alouchier, sorbier des Alpes (fr.), sorbo montano (tal.), serbal blanco, mostellar, mostajo común (špa.), mostajeiro-branco (port.), mokovec (slo.).

Upotreba

Jestivi su plodovi, no brašnastog su okusa. Smatra se da tek što ih mraz opari postanu ugodni, mekani i slatki. Koriste se obično prerađeni, u marmeladama, sokovima i sl. Sadrže oko 73% vode, 8% šećera, 25 mg% vitamina C, oko 1 mg% karotina.[1]

Galerija fotografija

Podijeli