Preskoči do glavnog sadržaja

Malina

Rubus idaeus

Karakteristike

Crvena malina (Rubus idaeus L.) je višegodišnja biljka iz porodice ruža (Rosaceae). Listopadni je grm koji stvara uspravne ili savijene, šibolike, zelene izboje obrasle sitnim trnjem, visoke do 2 metra. One do zime odrvene, time posmeđe a u drugoj godini se produžuju, u luku povine, cvatu i donose plod. Korijen je dobro razvijen, puzajuć, dug do 1 metar, iz brojnih adventivnih pupoljaka neprestano izbijaju novi izdanci. Kora mladih grana je zelenkastosiva i dlakava, starija postane smeđa i drvenasta. Pupovi su spiralni, sjedeći, usko jajasti, konusno ušiljeni, imaju nekoliko svijetlosmeđih, golih ljuski, vršni pupovi su najčešće veći pod postranih, postrani pupovi su uskojajasti, na vrhu zaobljeni ili blago ušiljeni, ukoso otklonjeni od izboja. Listovi su naizmjenično raspoređeni, dužine 5-12 cm, neparno perasti s po 3-5 pilasto nazubljenih, sjedećih lisaka koje su na vrhu ušiljene, na licu tamnozelene i glatke, na naličju dlakave i svijetle. Cvjetovi su pravilni, dvospolni, jednodomni, promjera oko 1 cm, pognuti, nalaze se na stapkama i skupljeni su u grozdaste cvatove. Dvostrukog su ocvijeća, sastavljeni su od čaške koju čine pet zelenih, široko trokutastih, ušiljenih, dlakavih lapova obrubljenih u bijelo , u početku uspravni a kasnije nazad povinuti. Vjenčić je sastavljen od pet bijelih, golih, uskojajastih do duguljastih latica. Prašnici su mnogobrojni i prašnice su im bjelkaste, tučak takođar ima mnogo, plodnica je nadrasla. Cvatu u svibnju i lipnju. Plod je zbirna koštunica koja se lako odlupljuje od cvjetne osi, čine je gusto skupljeni, crveni plodići sočnog i slatkog okusa. Ne dozrijevaju u isto vrijeme, na istoj stabljici mogu naći i cvjetovi i zreli plodovi. Sjemenke su svijetlosmeđe, mrežasto bradavičaste. Dozrijeva od lipnja do kolovoza.

Stanište

Malina je rasprostranjena na prostoru Europe, sjeverne Azije i Sjeverne Amerike, od nizinskog do nekad i planinskog pojasa. Raste prirodno u većim skupinama na rubovima šuma, u živicama i šikarama, na dubokim, plodnim, rahlim i ne presuhim tlima. Indikator je dušika u tlu. Razmnožava se sjemenom te vegetativno dijeljenjem grma i izdancima iz korijena u proljeće. Često se uzgaja te tako postoje brojni kultivari koji mogu rađati plodove i u ranu jesen.

Uzgoj

Malinese  sade na sunčan ili blago sjenovit položaj zaštićen od vjetra, vole bogato, vlažno, blago kiselo i rahlo, dobro drenirano tlo. Razmnožavamo ih tako da iskopamo korijenove izdanke i ponovo posadimo. Možemo ih posaditi na ogradi kao živicu ili kao drvored.

Postavimo dvije rubne motke, napnemo dvije žice i kroz njih provučemo izboje. Najbolje ih je saditi ujesen, od rujna do listopada, te u rano proljeće. Potreban je razmak od 40-60 cm među grmovima, odnosno 1,2-1,6 m među redovima. Prije sadnje skratimo oštećeno korijenje, te sadimo plitko, ne dublje od prethodnog. U početku je važno obilno zalijevanje a kako bi zadržali vlažnost u tlu stavljamo malč koji treba biti stalan pokrivač tla.

Slično kao i kupina, kada se jednom posadi teško je se riješiti. Nove stabljike često niču metar dalje od drugih te ih je potrebno držati pod kontrolom. Nakon dozrijevanja drvenaste stabljike odrežu se do temelja jer više neće rađati.

Važno je napomenuti da se maline ne okopavaju kako se ne bi oštetilo korijenje. Ispod možemo posaditi neven ili mahunarke koje skupljaju dušik, jer se zelena gnojidba pokazala uspješnom, kasnije ostaje kao malč.

Kultivari velikih plodova nemaju aromu divljih malina. Postoje i sorte koje imaju žute plodove.

Medenje

Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove kroz cijeli dan sakupljajući mnogo nektara i manje peluda. Zbog plitkog cvijeta nektar se suši i medenje ometaju suhi vjetrovi. Dnevni prinosi mogu biti do 6 kg, ukupni prinosi su do 40 kg meda po košnici. Na površini od 1 ha zasada može biti oko 250 kg meda. Med od maline je svijetložut, karakterističnog mirisa i ugodna okusa. Smatra se jednim od kvalitetnijih vrsta meda. Kristalizira se nakon 3 mjeseca.[1] [2] [3]

Etimologija

Latinsko ime roda Rubus potječe od ruber (crven), jer više vrsta ovog roda ima crvene plodove. Ime vrste idaeus znači da pripada najvišoj planini Ide na Kreti.[4] Planina je važna u grčkoj mitologiji, spominje se da je tamo božica Reja potajno rodila Zeusa u špilji, sakrivajući ga od njegovog oca Krona kako ga ne bi progutao u nastojanju da spriječi proročanstvo koje proriče kako će ga njegov potomak svrgnuti. Na stranim jezicima nazivi su red raspberry (eng.), framboisier, ronce du mont Ida (fr.), lampone (tal.), frambueso (špa.), malinjak (slo.).

Upotreba

Plodovi se jedu sirovi, cijede za sok kojem se može dodati šećer te raditi sirup, prave se džemovi, marmelade, žele i sl. Sadrže do 10% šećera, 1% bjelančevina, 1,4% slobodnih organskih kiselina (limunska, jabučna), pektin, oko 25 mg% vitamina C te mnogo kalija, željeza i fosfora.[5]

Listovi se koriste kao čaj. Bogati su i taninima koji stežu te se mogu koristiti kod proljeva, posebice kod djece jer su vrlo blagi. U prošlosti su se koristili kao sredstvo za olakšavanje i poticanje poroda. Mladi listovi sadrže oko 200 mg% vitamina C i karotin[6]

Od sjemenki malina, koje ostaju kao nusprodukt proizvodnjeti soka od maline, hladnim prešanjem dobiva se biljno ulje koje nalazi primjenu u pripravcima za zaštitu kože od sunca, budući da ima sposobnost apsorpcije UV zraka.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Siječanj
I
-
Veljača
II
-
Ožujak
III
-
Travanj
IV
listovi
Svibanj
V
-
Lipanj
VI
plodovi
Srpanj
VII
plodovi
Kolovoz
VIII
plodovi
Rujan
IX
-
Listopad
X
-
Studeni
XI
-
Prosinac
XII
-

Galerija fotografija

Pregled lokacija