Japanska malina
Rubus phoenicolasius
Karakteristike
Japanska malina (Rubus phoenicolasius Maxim) je višegodišnja biljka iz obitelji ružovki (Rosaceae). Stabljika je razgranata, gusto prekrivena s crvenkastim, žljezdastim dlačicama, naraste do 3 metra duljine. Listovi su naizmjenični, razdijeljeni na 3 režnja nazubljenih rubova a terminalni režanj je najveći, naličje je bjelkasto. Cvjetovi su veliki 6-10 mm, imaju bijele latice. Cvatu u svibnju i lipnju. Plod je zbirni, sastavljen od brojnih crvenih koštunica oko središnje jezgre, dozrijeva u srpnju.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena u istočnoj Aziji, točnije na području sjeverne Kine, u Japanu i Koreji. Unešena je u Europu i Sjevernu Ameriku krajem 19. stoljeća radi hibridizacije tj. stvaranja novih kultivara. U nekim zemljama smatra se invazivnom vrstom jer stvara guste grmove te onemogućuje rast autohtonim biljkama. Staništa su šume, polja, rubovi potoka, generalno raste na vlažnim mjestima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.
Razmnožava se sjemenom te vegetativnim putem kada vršci stabljika dodirnu zemlju i ukorijene se. Otporna je na mraz i podnosi hladne temperature do -30 °C.
Etimologija
Latinsko ime roda Rubus potječe od ruber (crven), jer više vrsta ovog roda ima crvene plodove. Na stranim jezicima nazivi su wineberry, wine raspberry (eng.), Japanische Weinbeere, Rotborstige Himbeere (njem.), uva giapponese (tal.), framboisier du Japon (fr.), rdečeščetinasta robida (slo.).
Upotreba
Plodovi su jestivi, ukusni su, koriste se kao uobičajene maline za direktnu konzumaciju, kao i za pripremu marmelada i džemova. Ako uspoređujemo aromu tada su klasične maline (Rubus idaeus) ipak u prednosti.