Crna malina
Rubus occidentalis
Karakteristike
Crna malina (Rubus occidentalis L) je listopadni grm iz porodice ružovki (Rosaceae). Stabljika je uspravna ili povijena u širokom luku, prekrivena većim i oštrim trnjem, visoka 2-3 metra. Listovi su naizmjenični, perasti, razdijeljeni na 5 listića, ovalni, naličje je bjelkasto i dlakavo. Cvjetovi su dvospolni, stvaraju se na prošlogodišnjim izbojima. Cvatu u svibnju. Plodovi su okrugli, promjera oko 1-1,5 cm, u početku crveni ali posve zreo plod je crne boje. Dozrijeva početkom srpnja te se lako odvaja od stabljike.
Stanište i uzgoj
Prirodno je rasprostranjena u istočnom području Sjeverne Amerike. Raste na raznim staništima, osobito na onima koja su oštećena ili iskrčena, na livadama, u blizini potoka i jezera, te duž staza i cesta.
Uzgaja se kao voćna kultura. Potrebno joj je omogućiti potporanj za rast. Odgovara joj stanište direktnog sunca ili polusjenovito mjesto. Tlo je dobro vlažno i dobro drenirano te kao i druge srodne vrste preferira blago kiseli. Generalno sve kao i kod crvene maline (Rubus idaeus). Najveća razlika je da crna malina ima jako bodljikave stabljike te traži opreznije rukovanje a pozitivna je da su plodovi crne maline čvršći te lakše zadržavaju strukturu prilikom branja bez gnjecanja.
Etimologija
Latinski naziv roda Rubus potječe od ruber (crven), jer više vrsta ovog roda ima crvene plodove. Ime vrste occidentalis dolazi od latinske riječi occidens (zapad), ukazuje na izvorni geografski položaj u zapadnom dijelu svijeta.[1] Na stranim jezicima nazivi su black raspberry (eng.), Schwarze Himbeere (njem.), framboisier noir, ronce à framboises noires (fr.), frambuesa negra (špa.), črna malina (slo.).
Upotreba
Plodovi se jedu svježi ili se prerađuju i koriste za izradu džemova, sokova, likera i drugog. Može ih se i zamrznuti i sušiti. Zbog sadržaja tamne boje sadrže mnogo antocijana te su bogati antioksidansima.
