Kupina

Karakteristike

Kupina (Rubus fruticosus L.) je vrsta biljaka penjačica iz porodice ruža (Rosaceae). Stabljike su, izuzev određenih kultiviranih vrsta, prekrivene trnjem, pomalo odrvenjele a mogu narasti i do visine 3 metra. Zbog dužine rasta često su povijene prema zemlji ili se naslanjaju po drugom grmlju i drveću. Mladi izboji su često crvenkasti i izbrazdani na sunčanoj strani, u sjeni zelenkasti. Korijen je razgranat i dobro razvijen. Listovi su naizmjenični, neparno perasti, sastavljeni od 3-5 jajastih, nazubljenih listića, na licu su tamnozeleni i slabo dlakavi, naličje je svjetlije, sivkastozeleno zbog brojnih mekih dlačica a na glavnoj žili imaju bodljice. Ponekad ostaju na granama i preko zime. Postrani pupovi su uskojajasti, većinom ušiljeni, na vrhu maljasto dlakavi i obično po dva iznad lisnog ožiljka. Cvjetovi su pravilni, dvospolni, nalaze se na tankim stapkama i skupljeni su u grozdovima na vrhovima ogranaka. Veličine su 2-3 cm, ocvijeće je dvostruko. Čašku čine pet zelenih, širokotrokutastih, ušiljenih lapova koji su često bijelo obrubljen i i unazad povinuti, vjenčić je sačinjen od pet bijelih, okruglastih latica valovitog ruba. Prašnici su mnogobrojni, antere su im svijetložute do smeđaste. Cvatu oko 20 dana u lipnju i kolovozu, a nakon uspješnog oprašivanja stvara se sočan plod. Plod je sjajna, zbirna koštunica promjera 1,5-2 cm koja se sastoji od mnogobrojnih sitnih sočnih koštunica od kojih svaka sadrži po jednu sitnu svijetlosmeđu sjemenku. Dozrijevanjem iz zelene postupno prijeđe u crvenu i potom u crnu boju.

Stanište

Rasprostranjena je na području većeg dijela Europe, u zapadnoj i središnjoj Aiziji, sjevernoj Africi i u Americi. Raste uz rubove šuma, čini sastavine grmlja, šikara i živica, većinom na suhim i plodnim tlima, od nizina do brdskih krajeva.

Uzgoj

Kupina se može razmnožiti položenicama, grane savinemo prema tlu i prekrijemo zemljom. Nove sadnice presađujemo u jesen ili rano proljeće. Za puzave sorte potrebno je postaviti potporu jer se stabljike zbog visine a mekog rasta svijaju prema zemlji u obliku luka. Kupinu najbolje uzgajamo na dobro dreniranim terenima umjerene vlage, te toplim i sunčanim mjestima.

Jednom posađena kupina može predstavljati problem ako se ne drži pod kontroloma. Ubrane kupine ne mogu se dugo skladištiti te ih je potrebno čim prije konzumirati ili preraditi. Od maline se kupina prema tome što kupina kod branja uvijek ostavlja djelić peteljke.

Etimologija

Latinsko ime roda Rubus potječe od ruber (crven), jer više vrsta ovog roda ima crvene plodove. Ime vrste fruticosus znači grmolik, žbunjastog rasta.^[1] Na stranim jezicima nazivi su blackberry (eng.), mûre, mûre sauvage, mûron (fr.), mora (špa.), robida (slo.).

Medenje

Dobra je medonosna biljka, odlično medi pogotovo poslije kiše kada ima vlage u zraku. Kupinov med je proziran, bistar, svijetložut, vrlo ukusan i smatra se izrazito kvalitetnim, no često je pomiješan s medom drugih biljka koje cvatu u to doba. Dnevni prinosi meda su oko 3 kg.^[2]

Upotreba

Jestivi su plodovi, ukusni su i sočni. Jedu se sirovi, prerađuju se u sokove, džemove i sl. Sadrže oko 10-20 mg% vitamina C, karotin u tragovima, kalij, željezo i magnezij.^[3]

Listovi kupine također su iskoristivi, sadrže do 125 mg% vitamina C.^[4] Beremo ih kada su mladi te uoči cvatnje u svibnju i lipnju i dobro sušimo. Zbog tanina koji stežu imaju primjenu u liječenju proljeva i upala zubnog mesa (ili se mogu žvakati), a blažeg su učinka u odnosu na neke druge pripravke (npr. listova oraha) te ih se može koristiti i kod djece. Njihov pripravak također čisti krv i koristan je kod anemije.

• jednu ili dvije žličice suhih listova prelijemo kipućom vodom, ostavimo da odstoji 10 min i procijedimo. Kada koristimo za usnu šupljinu grgljamo i mućkamo u ustima te ispljunemo.

Listovi se mogu fermentirati kako bi razvili ugodnu aromu za čaj. Nakon branja rasprostre se na pladnju i ostave kroz 24 sata da malo uvenu, potom se usitne trljanjem dlanovima i ponovno stave na plosnatu posudu u sloju od 2 cm, prekriju se vlažnom krpom i ostave na toplom mjestu kroz daljnja 24 sata. Tada se osuše na otvorenoj pećnici na oko 40°C.^[5]

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec ^{a b c}
4. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C