Kavkaska jela

Karakteristike

Kavkaska jela (Abies nordmanniana (Steven) Spach) je zimzeleno stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Naraste obično 30 m, ponekad 50-60 metara visine u prirodnom staništu tvoreći pravilnu piramidalnu krošnju, kasnije tupog vrha. Najviša zabilježena kavkaska jela visoka je 85 metara. Korijenov sustav je dobro razgranat, ima jako razvijene bočne korijene. Deblo je promjera do 2 metra, kora je u početku siva, tanka i glatka, kasnije postane hrapava i plitko ispucana. Grane su gusto prekrivene iglicama. Pupovi su jajoliki i nisu smolasti. Iglice su plosnate, tupe, duge 2-3,5 cm i široke 2 mm, na licu tamnozeleni, na naličju su vidljive dvije bijele pruge, ugodnog su mirisa. Cvate u travnju i svibnju. Muški cvjetovi su crveni i okruglasti, veliki oko 1 cm, ženski su svijetlozeleni i uspravni, veliki 3 cm. Zreli češeri su u tamnosmeđi, uspravni, valjkastočunjasti, jako smolasti, veliki 10-20 cm, široki oko 5 cm, ljuske su široke i šijlaste, svaka ljuska sadrži po dvije okriljene sjemenke.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na planinskom području Kavkaza (Gruzija, Armenija, Turska) gdje čini čiste šume na mjestima 800-2200 m nadmorske visine. U Europu je unešena u prvom dijelu 19. stoljeća.

Uzgoj

Kavkaska jela često je zastupljena vrsta kod nas kao ukrasno stablo u parkovima i na velikim imanjima. Popularno je i božićno stablo.

Sjemenu je potrebnu stratifikaciju no lako klije. Za stratifikaciju je potrebno staviti sjemenke u škrinju na dva mjeseca. Nakon brzo rasta u mladosti stablo godišnje raste oko 50 cm, za punu visinu potrebno joj je 20-50 godina. Živi i više od 500 godina. Odgovara joj vlažna no dobro drenirana zemlja na punom suncu. Uspijeva u sjeni no rast im je tako sporiji. Otporna je na gradska onečišćenja i na hladne temperature do -20°C. Treba mnogo prostora za neometan rast.

Od kultivara možemo napomenuti:

‘Aurea‘ koja ima zlatnožute iglice, ‘Aureospicata‘ također sa zlatnožutim iglicama ali u gornjoj trećini stabla, ‘Brevifolia‘ je patuljasta forma sa kraćim iglicama u dva reda, ‘Erecta‘ ima grane usmjerene prema gore i ‘Pendula‘ ima povijene grane.

Etimologija

Latinsko ime roda Abies stari je naziv kod Rimljana. Potječe od latinske riječi abire (rasti), čime se upućuje na visoke visine koje neke vrste jela mogu doseći. Ime vrste nordmanniana danu je u čast finskom botaničaru Alexandru Nordmannu (1803. -1866.) koji ju je prvi otkrio.^[1] Nazivi na stranim jezicima su Nordmann fir, Caucasian fir (eng.), Nordmann-Tanne, Kaukasus-Tanne (njem.), sapin de Nordmann, sapin du Caucase (fr.), abeto del Cáucaso, abeto de Nordmann (špa.), kavkaška jelka (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
2. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
3. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, (1984.), Drveće, Ljubljana: Mladinska knjiga