Dvorednodlakava čestoslavica

Karakteristike

Dvorednodlakava čestoslavica (Veronica chamaedrys L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice trputca (Plantaginaceae). Stabljika je polegnuta ili pridignuta, uglavnom jednostavna, prekrivena frčkavim dlačicama u dva reda i razgranata. Naraste do 40 cm dužine. Podanak je razgranat i puzajuć. Listovi su nasuprotni, dlakavi, jajolikog oblika i pilastih rubova, dugi 1,5-3 cm, široki 1-2 cm, na licu su skoro goli a naličje je obraslo krutim dlakama. Donji listovi imaju kratku dršku dok su srednji i gornji listovi sjedeći te zaobljene ili slabo srcaste osnove. Cvjetovi su dvospolni, nalaze se na dlakavim stapkama skupljeni u grozdastim cvatovima, nasuprotno smješteni u pazušcima gornjih listova. Čaška je građena od 4 linearno lancetastih režnja, vjenčić je velik 1-1,5 cm, dvostruko duži od čaške, ima 4 plava ili rjeđe ružičasta ili bijela nejednaka režnja od kojih je najdonji režanj najmanji. Prašnika ima 2. Pricvjetni listići su dlakavi i izduženo lancetasti. Cvate od svibnja do kolovoza. Pčele ih posjećuju radi sakupljanja nektara i peluda. Plod je dlakavi, bočno spljošten tobolac koji sadrži brojne jajolike, plosnate, glatke sjemenke duge oko 1 mm.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi i zapadnoj Aziji. Raste na livadama i pašnjacima, vrlo je česta biljka.

Etimologija

Latinsko ime roda Veronica dano je prema svetici Svetoj Veroniki (1445. – 1497.)^[1] ili prema drugom izvoru moguće da je izmijenjen način pisanja od Betonica, prema Pliniju Starijem potječe od keltskog naroda Betonaca.^[2]Ime vrste chamaedrys potječe od grčke riječi drys (hrast), zbog oblika lista koji podsjeća na hrastov list.^[3]

Na stranim jezicima nazivi su germander speedwell, bird’s-eye speedwell (eng.), Gamander-Ehrenpreis (njem.), véronique petit-chêne, fausse germandrée (fr.), veronica comune (tal.), beltrónica, camedrio de zarzales, verónica menor de prados (špa.), vredenikov jetičnik (slo.).

Upotreba

Jestivi su listovi, mogu se i koristiti kao dodatak čajevima.

Galerija fotografija

Literatura

1. http://www.actaplantarum.org/acta/etimologia.php?p=1&o=1,0,0,0,0,0,1,2,3,4,5&n=v
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša" ^{a b}
3. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga