Bob

Karakteristike

Bob (Vicia faba L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je uspravna, četverokutna, gola i šuplja. Naraste od 60 do 80 cm u visinu. Korijen je vretenast, razgranat, dug oko 1 metar. Listovi su naizmjenični, parno perasti, sastavljeni od 2-3 para zelenoplavih, jajolikih lisaka cjelovitog ruba. Pri bazi peteljke nalaze se palistićći s crnim pjegama. Cvjetovi su dvospolni, nalaze se na kratkim peteljkama u pazušcima listova i skupljeni su po 2-3 u grozdaste cvatove. Dvostrukog su ocvijeća, čaška je s pet zubaca, vjenčić je nalik na leptira, bijeli sa crnom pjegom. Tučak ima nadraslu plodnicu s više sjemenih zametaka, prašnika je deset i svi osim jednog su srasli u cijev. Cvjetovi cvatu 40-50 dana nakon sjetve što je ovisno o podneblju, od ožujka do srpnja. Traju oko 3 tjedna, otvoreni su za jutarnjih i rano podnevnih sati, a zatvaraju se za oblačnog vremena. Plodovi su 8-15 cm duge mahune koje sadrže 3-5 jajolikih, spljoštenih, zadebljanih sjemenki.

Porijeklom je s Bliskog istoka, uzgaja se kao povrtna kultura zbog sjemenki. Zanimljivo je da je bob bio jedna od najvažnijih namirnica srednjega vijeka, kasnije su ga te potisnuli krumpir, kukuruz i grah.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Etimologija

Ime roda Vicia moguće da potječe od latinske riječi vincire (vezati), zbog hvatanja stabljika viticama oko drugih biljaka. Ime vrste faba vjerojatno potječe od grčke riječi phago (jedem). I sam naziv bob ima vezu s tom riječju.^[1] Nazivi na stranim jezicima su broad bean, fava bean, faba bean, field bean, bell bean (eng.), Ackerbohne, Puffbohne, Saubohne, Dicke Bohne (njem.), fève (fr.), fava (tal., port.), haba (špa.), bob (slo.).

Medenje

Medonosna je biljka, pčele sakupljaju malo peluda a nektar nakon što bumbari progrizu cvijet i naprave otvor za ulazak. Medenju pogoduje vlažna i topla klima, tamo gdje ss sije na većim površinama daje dobru pašu. Na 1 ha površine prinosi su oko 100 kg meda.^[2]

Uzgoj

Malih je zahtjeva za toplinom, uspijeva i na temperaturama od -4°C.  Ranijom sjetvom izbjegavamo napade crnih ušiju. Zbog navedenog ga možemo sijati u rano proljeće, već krajem veljače, početkom ožujka ili u listopadu. Ukoliko ga sijemo ujesen, uredno će prezimiti te ćemo ga brati u proljeće. Traži humusno tlo, no ne smije biti pognojeno svježim stajskim gnojivom. Sjemenke su velike a opna poprilično tvrda zbog čega ga možemo namakati u vodi jedan dan prije same sadnje. Možemo saditi na dubinu od 5 cm u redove na razmak od 50 cm te 20 cm između biljaka, ili pak sadimo u nepravilno raspoređene kućice sa međurazmakom od 15 cm dakle, nešto gušće kako bi biljke kasnije predržavale jedna drugu.

Voli vlagu te je dobro sijati špinat kao međukulturu jer održava vlažnost tla. Redovito ga okopavamo. Velikih je potreba za kalijem te mu možemo dodavati drvenog pepela.

Nakon zametanja  mahuna otkidamo vrhove biljaka kako bi smanjili opasnost od napada crne uši. Ukoliko se ona pojavi biljku posipamo drvenim pepelom, prskamo koprivom ili jačim mlazom vode. Najbolje su preventivne mjere, dakle rana sjetva, prozračni položaj, te uništavanje napadnutih vrhova. Obzirom da je riječ o mahunarki, sakuplja dušik u suradnji s kvržišnim bakterijama te razrahljuje tlo. Na kraju sezone, nadzemni dio biljke režemo a korijen ostavljamo u tlu.

Upotreba

Berba započinje u svibnju, oko 120-150 dana od sjetve, a završava krajem lipnja. Nedozrela zrna beremo kad su srednje veličine a končić bijele boje,  koristimo ih u varivima. Odlična kombinacija je kuhana blitva, krumpiri i nesazrela zrna boba, začinjeno s maslinovim uljem i soli. Zrna se mogu i zamrzavati. Možemo ga brati u zrelom stanju, kada su zrna već tvrda i suha i na taj način se čuva godinama.

Mlade listove jedemo sirove ili kuhane kao špinat.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković