Pjegava mlječika
Euphorbia maculata
Karakteristike
Pjegava mlječika (Euphorbia maculata L.) je jednogodišnja biljka iz porodice mlječika (Euphorbiaceae). Stabljika je puzajuća, razgranata od osnove, prekrivena dlačicama, naraste do 30 cm visine i 50 cm dužine. Korijen je tanak i vretenast. Listovi su nasuprotni, izduženo ovalni, na osnovi asimetrični odrezani, dugi do 3 cm, na vrhu tupi ili malo šiljastina rubovima blago nazubljeni, na licu su rijetko dlakavi i na sredini imaju kestenjastosmeđu mrlju, naličje je gusto dlakavo, imaju peteljku manju od 1 mm. Cvjetovi su sitni, skupljeni u štitaste cvatove. Cvatu od srpnja do rujna. Plod je glatka, okruglasta kapsula koja u tri odjeljka sadrži smećkaste, okruglasto četverobridne sjemenke duge 1 mm. Jedna biljka godišnje proizvede 100-800 sjemenki koje dugo zadržavaju klijavost.[1] Cijela biljka izlučuje mliječni sok.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena u Sjevernoj Americi, danas je raširena u Europi, Aziji, sjevernoj Africi, Južnoj Americi i na Novom Zelandu. Na području Hrvatske prvi puta ju bilježi botaničar Roberto de Visiani u prvoj polovici 19. stoljeća.[2] Smatra se invazivnom biljkom koje se teško riješiti. Raste na sunčanim i toplim staništima, na humusnim, rahlim, plodnim tlima umjereno kisele reakcije. Nalazimo je u vrtovima, oranicama, u vinogradima, uz puteve i ceste, u pukotinama zidova i kolnika.
Etimologija
Latinsko ime roda Euphorbia potječe od imena grčkog liječnika Euforbija koji je bio osobni liječnik kralja Mauritanije Juba II (52. pr. Kr. – 23.). Ime vrste maculata znači pjegav.[3]
Na stranim jezicima nazivi su spotted spurge, prostrate spurge (eng.), Gefleckte Wolfsmilch (njem.), euphorbe maculée (fr.), euphorbia macchiata (tal.), pegasti mleček (slo.).
Upotreba
Kao i druge mlječike otrovna je biljka. Mliječni sok je iritirajući i može prouzročiti osip.
Galerija fotografija
Literatura
- Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva
- Toni Nikolić, Božena Mitić, Igor Boršić, (2014.), Flora Hrvatske: invazivne biljke, Zagreb: Alfa
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
