Zečje uši Stachys byzantina

Carstvo:
Red:
Lamiales
Porodica:
Vrsta:
Stachys byzantina
Sinonimi:
Stachys lanata Jacq., Stachys olympica Poir.

Karakteristike

Zečje uši (Stachys byzantina K. Koch) je trajna zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, naraste do 80 cm visine. Gusto je prekrivena svilenim dlakama. Listovi su nasuprotni, sivi, obrasli baršunastim dlakama, duguljasto eliptični, dugi do 10 cm, obuhvaćaju stabljiku, gornji listovi su postupno manji. Cvjetovi su mali, bijeli ili rozi, skupljeni u pršljenovima koji su tako gusto smješteni na vrhovima stabljika da tvore prividne klasove duge 10 – 20 cm. Cvate od lipnja do rujna.

Stanište

Prirodno raste na području jugozapadne Azije, no uzgaja se kao ukrasna biljka u vrtovima i parkovima diljem svijeta. Koristi se kao pokrivač tla, u cvjetnjacima, na rubovima gredica… Postoje brojni kultivari. Razmnožavanje je moguće sjemenom i dijeljenjem. Sjeme se direktno na otvoreno zemljište kada zatopli u svibnju a jednom kada se biljka učvrsti samostalno se lako zasijava. Odgovara im mjesto punog sunca ili polusjena i dobro drenirana zemlja. Zimi biljke nestanu no ponovno niknu u proljeće.

Etimologija

Naziv roda Stachys potječe od istoimene grčke riječi stachys (klas) a odnosi se na izgled klasastih cvjetova. [1] Ime zečje uši dobila je zbog oblika i mekane teksture listova.

Na stranim jezicima nazivi su lamb’s-ear (eng.), épiaire de Byzance, épiaire laineuse, oreille de lapin (fr.), stregona candida, orecchie d’agnello (tal.), oreja de liebre, oreja de conejo (špa.), volnati čišljak, bizantinski čišljak (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli