Močvarni čistac

Karakteristike

Močvarni čistac (Stachys palustris L.) je trajna močvarna biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Stabljika je uspravna ili pridignuta, jednostavna je ili razgranata, obrasla krutim dlakama, naraste do 100 cm visine. Listovi su nasuprotni, duguljasti, u osnovi srcasti, zašiljenog vrha, sitno nazubljeni i dlakavi. Donji listovi nalaze se na kratkim peteljkama dok su gornji listovi sjedeći. Cvjetovi su tamnocrveni, dugi oko 1,5 cm, skupljeni u pršljenaste cvatove i nalaze se uzduž vrha stabljika. Cvatu od lipnja do rujna. Sjemenke su sjajne. Jedna biljka proizvede u prosjeku godišnje oko 240 sjemenki koje imaju mali postotak klijanja svježe no prezimljavanjem se povećava.^[1]

Stanište

Široko je rasprostranjena na području cijele sjeverne polutke. Raste na vlažnim i močvarnim mjestima, uz rijeke i potoke, na vlažnim livadama. U literaturi je zabilježen podatak da su pod usjevom ječma podzemni organi u godini ostvarili dužinu od 10 790 m/ha.^[2]

Dobra je medonosna biljka i pčele ga rado salijeću.

Etimologija

Naziv roda Stachys potječe od istoimene grčke riječi stachys (klas) a odnosi se na izgled klasastih cvjetova.^[3] Ime vrste palustris ukazuje na močvarna staništa, potječe od latinske riječi palus (močvara). Na stranim jezicima nazivi su marsh woundwort, marsh hedge-nettle (eng.), Sumpf-Ziest (njem.), épiaire des marais (fr.), betónica palustre (špa.), močvirnati čišljak (slo.).

Upotreba

Jestiv je gomolj. Sakuplja se od sredine jeseni sve kroz zimu do početka proljeća. Sadrži lako probavljiv šećer, može se jesti sirov u salati, kuhan ili ukiseljen u octu.^[4]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva
2. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
3. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
4. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec