Vrboliki oman Inula salicina

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Inula salicina
Sinonimi:
Aster salicinus (L.) Scop., Jacobaea salicina (L.) Merino, Conyza salicina (L.) Rupr.

Karakteristike

Vrboliki oman (Inula salicina L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, prekrivena dlačicama u donjem dijelu, naraste 25-80 cm visine. Podanak je razgranat i puzajući. Listovi su duguljasto lancetasti, srcaste osnove, goli ili na rubovima i na naličju uzduž nervature kratko dlakavi, sjedeći i obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su zlatnožuti i skupljeni u glavičaste cvatove promjera oko 3 cm koje su pojedinačne ili u razrijeđenim gronjastim cvatovima. Na rubovima su jezičaste a u sredini cjevasti cvjetovi, dvostruko duži od listova ovoja. Listovi ovoja su ljuskavi i raspoređeni poput crijepa na krovu. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je gola roška duga oko 1,5 mm.

Medonosna je biljka, pčelama daje nektar i pelud.

Stanište

Rasprostranjen je na području Europe. Stanište su joj sunčani i suhi kameniti travnjaci, vlažne i močvarne livade, svijetle i tople šume, raste na i bazičnim tlima bogatim kalcijem. Zaštićena je vrsta. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Inula potječe od grčke riječi inoo (praznim), zbog purgativnog djelovanja biljke. Prema drugom izvoru Inula potječe od grčke riječi helene (košarica), zbog oblika cvjetova.[1] Ime vrste salicina ukazuje na sličnost s listovima vrbe. Na stranim jezicima nazivi su Irish fleabane, willowleaf yellowhead (eng.), Weidenblättriger Alant, Weiden-Alant (njem.), inule à feuilles de saule (fr.), enula aspra (tal.), vrbovolistni oman (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli