Hrapavodlakavi oman Inula hirta

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Inula hirta
Sinonimi:
Aster hirtus Scop., Jacobaea hirta (L.) Merino

Karakteristike

Hrapavodlakavi oman (Inula hirta L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice (Asteraceae). Stabljika je uspravna, jednostavna, cilindrična, dlakava, često crvenkasto nahukana, visoka 20-40 cm. Podanak je kratak i drvenast. Listovi su jednostavni, naizmjenični, tamnozeleni, jajasto izduženi, suženi pri dnu, kožasti i grubi, hrapavo dlakavi na obje strane, nepravilno nazubljeni, mrežaste nervature, dugi 4-5 cm, široki 1,5-2 cm, većinom su sjedeći. Cvjetovi su dvospolni, krupni, promjera 2,5-5 cm, nalaze se na kratkim stapkama i pojedinačni su ili rjeđe skupljeni po 2-3 na vrhovima stabljika. Rubni, jezičasti cvjetovi su ženski, dugački su 1-1,5 cm i vrlo su tanki, dok su cjevasti cvjetovi dvospolni. Prašnika ima 5, goli su.  Cvate od lipnja do rujna. Plod je goli ahenij sa dvostruko dužim papusom.

Medonosna je biljka, daje nektar i pelud.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi. Raste na sunčanim ili polusjenovitim mjestima, na suhim, neutralnim, humusnim ili slabo ilovastim tlima siromašnim dušikom, u svijetlim listopadnim šumama, na suhim travnjacima i livadama, na planinskim područjima do 1600 m nadmorske visine.

Etimologija

Latinsko ime roda Inula potječe od grčke riječi inoo (praznim), zbog purgativnog djelovanja biljke. Prema drugom izvoru Inula potječe od grčke riječi helene (košarica), zbog oblika cvjetova. Ime vrste hirta ukazuje na čekinjasto grube dlake.[1] Na stranim jezicima nazivi su Rauer Alant, Rauhaarige Alant (njem.), inule hérissée (fr.), enula scabra (tal.), srhkodlakavi oman (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli