Šumski oman Inula conyza

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Tribus:
Astereae
Rod:
Vrsta:
Inula conyza
Sinonimi:
Inula suaveolens Jacq., Conyza squarrosa L., Aster pubescens Moench, Conyza vulgaris Lam.

Karakteristike

Šumski oman (Inula conyza DC.) je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna i snažno metličasto razgranata, u osnovi često odrvenjela i crvenkastosmeđa, okruglastog presjeka, prekrivena kratkim dlačicama, naraste do 70 cm visine. Listovi su jednostavni, ovalni, pilastog ruba, lice im je golo, na naličju su pustenasti, donji listovi su na peteljci, gornji su sjedeći i na osnovi zaobljeni. Cvjetovi su mali, svijetložuti do smećkastožuti, gusto su skupljeni u paštitaste cvatove na vrhovima stabljika. Cvatu od srpnja do rujna. Pčele ih posjećuju te sakupljaju nektar i malo peluda. Cijela biljka ima izražen miris.

Stanište

Rasprostranjena je biljka na području gotovo cijele Europe u jugozapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste u svijetlim šumama, uz rubove šume, na kamenjarima, na suhim i zapuštenim zemljištima, u nizinskom i brdskom području. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Inula potječe od grčke riječi inoo (praznim), zbog purgativnog djelovanja srodnog pravog omana (Inula helenium). Ime vrste conyza potječe od grčke riječi konyza (svrab), zbog upotrebe biljke protiv svraba.[1] Na stranim jezicima nazivi su ploughman’s-spikenard (eng.), Dürrwurz (njem.), herbe aux mouches (fr.), enula baccherina (tal.), navadni oman (slo.).

Upotreba

Za domaće životinje (ovca, govedo) otrovna je biljka.[2]

Galerija fotografija

Podijeli