Šumski oman
Inula conyza
Karakteristike
Šumski oman (Inula conyza DC.) je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna i snažno metličasto razgranata, u osnovi često odrvenjela i crvenkastosmeđa, okruglastog presjeka, prekrivena kratkim dlačicama, naraste do 70 cm visine. Listovi su jednostavni, ovalni, pilastog ruba, lice im je golo, na naličju su pustenasti, donji listovi su na peteljci, gornji su sjedeći i na osnovi zaobljeni. Cvjetovi su mali, svijetložuti do smećkastožuti, gusto su skupljeni u paštitaste cvatove na vrhovima stabljika. Cvatu od srpnja do rujna. Pčele ih posjećuju te sakupljaju nektar i malo peluda. Cijela biljka ima izražen miris.
Stanište
Rasprostranjena je biljka na području gotovo cijele Europe u jugozapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste u svijetlim šumama, uz rubove šume, na kamenjarima, na suhim i zapuštenim zemljištima, u nizinskom i brdskom području. Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Latinsko ime roda Inula potječe od grčke riječi inoo (praznim), zbog purgativnog djelovanja srodnog pravog omana (Inula helenium). Ime vrste conyza potječe od grčke riječi konyza (svrab), zbog upotrebe biljke protiv svraba.[1] Na stranim jezicima nazivi su ploughman’s-spikenard (eng.), Dürrwurz (njem.), herbe aux mouches (fr.), enula baccherina (tal.), navadni oman (slo.).
Upotreba
Za domaće životinje (ovca, govedo) otrovna je biljka.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
