Vrba iva Salix caprea

Carstvo:
Red:
Malpighiales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Salix caprea
Sinonimi:
Salix coaetanea (Hartm.) B. Flod.

Karakteristike

Vrba iva (Salix caprea L.) je listopadni grm ili niže stablo iz porodice vrba (Salicaceae). Naraste do 12 metara visine tvoreći gustu, široku, nepravilnu krošnju. Korijenov sustav ima središnju žilu i dobro razvijene bočne korijene. Mladi izboji su valjkasti, sivozeleni, na osvijetljenoj strani ljubičastocrvenkasti i dlakavi, kasnije ogole, grane su uspravne, kratke i debele. Kora je u početku glatka, zelenkastosiva do tamnosiva i kasnije uzdužno plitko ispucana, debela do oko 2 cm. Pupoljci su spiralni, krupni, veliki do 5 mm, prekriveni jednom golom, sjajnom, žućkastom, crvenkastom ili svijetlosmeđom ljuskom, lisni pupovi su prilegnuti uz izbojak, cvjetni pupovi su veći, vršnim dijelom otklonjeni od izboja. Listovi su naizmjenični, smješteni na do 2 cm dugoj peteljci, jednostavni, duguljasti su do široko jajasti, okruglaste osnove, kratko ušiljenih ili tupih vrhova, cjeloviti ili sitno nazubljenih rubova, izražene nervature sa 6-9 para postranih žila koje s glavnom žilom skoro tvore pravi kut, dugi su 3-10 cm, široki 2-5 cm, najširi su na sredini, lice im je tamnozeleno, golo i sjajno, naličje blijedo i prekriveno dlačicama. Cvjetovi su jednospolni, dvodomni te tako muški i ženski cvjetovi rastu na odvojenim stablima, skupljeni su u stršeće do uspravne, rahle resaste cvatove. Muški cvjetovi su u macama jajastog oblika, dužine 3-4,5 cm, širine oko 3 cm i sjedeći su, prije cvatnje su prekriveni gustim bjelkastim dlačicama, sadrže po 2 slobodna prašnika čije prašnice su žute a prašničke niti su gole ili katkad pri osnovi malo dlakave. Ženski cvjetovi su u vitkim i valjkastim macama dužine oko 6 cm, imaju oko 0,5-1 cm dugu stapku, sivozelene su boje, imaju jedan tučak na dugoj dršci i dvije manje nektarije. Cvate oko 10-15 dana u ožujku i travnju prije listanja. Zbog rane cvatnje smatra se dobrom biljkom za pčele. Plod je sivopusteni tobolac koji se otvara s dva zaklopca, sadrži brojne sitne sjemenke koje pri osnovi imaju čuperak dugih, žućkastobijelih dlaka. Dozrijeva u svibnju i lipnju.

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe, jugozapadne i srednje Azije. Nalazimo ju na vlažnim područjima, blizu jezera, uzduž rijeka i potoka, na rubovima šuma. Raste pojedinačno ili u manjim grupama od nizina do do oko 1700 m nadmorske visine. Promjenjiva je vrsta.

Razmnožava se sjemenom ili vegetetativno neodrvenjelim reznicama ljeti ili drvenastim reznicama u jesen, lako zakorijenjuju u vlažnoj zemlji.

Etimologija

Ime roda Salix bilo je ime kod Rimljana za vrbu. Ime vrste caprea dolazi od riječi capra (koza), jer služi kao hrana kozama.[1] Na stranim jezicima nazivi su goat willow, pussy willow (eng.), Sal-Weide (njem.), saule marsault, saule des chèvres (fr.), salicone (tal.), sauce cabruno (špa.), iva (slo.).

Upotreba

U proljeće se sakuplja kora koja se guli s tankih grana u proljeće. Kao i druge vrste vrba koristi se kao sredstvo za sniženje groznice, smirivanje bolova, pospješivanje znojenje i izlučivanje mokraće a time se potiče izlučivanje otrovnih tvari iz tijela. Korisna je kod od reumatizma i gihta.

Medenje

Cijenjena je medonosna biljka i pčele ju rado posjećuju. Na muškim biljkama pčele sakupljaju pelud, na ženskim biljkama nektar, oboje u velikim količinama. U dobrim uvjetima dnevni unos može biti do 3 kg nektara, prinos po košnici oko 20 kg a na jednom hektaru i do 150 kg meda.[2] Vrbin med je zatvorenožut, brzo se kristalizira i poprimi sivkastu boju. [3]

Galerija fotografija

Podijeli