Svijetložuta muhara
Amanita gemmata
Karakteristike
Svijetložuta muhara (Amanita gemmata (Fr.) Bertill.) je otrovna gljiva iz porodice Amanitaceae. Klobuk je svijetložut, bijel ili svijetlo oker, u početku polukuglat, ispupčen, kasnije postane otvoren i spljošten, sjajan, malo ljepljiv, gol ili prekriven nepravilnim bijelim ostacima ovoja, rub je rebrast, stanjen, velik 4-8 cm. Listići su bijeli i gusti, u srednjem dijelu široki, nejednako dugi, slobodni, nejednako dugi. Stručak je bijel, u početku pun, kasnije postane šupalj, gladak, krhak, u donjem dijelu je gomoljasto zadebljan, u gornjem dijelu je uži, visok 5-15 cm, promjera 10-25 mm. Vjenčić je bijel, nježan, spušten kao krilce, na starijim gljivama često nedostaje. Meso je bijelo, ispod kožice klobuka žuto, mekano, krhko, ugodnog ili slabo izraženog mirisa, okus je dobar. Spore su eliptične, glatke, otrusina je bijela.
Etanište
Rasprostranjena je u Europi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi. Raste u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama na kiselkastom i pjeskovitom tlu. Često raste pojedinačno ili u skupinama od proljeća do jeseni.
Etimologija
Latinski naziv roda Amanita dolazi od grčke riječi amanites (gljiva). Ime vrste gemmata ukrašena, okićena, zbog ostataka ovoja na klobucima koje po vlažnom vremenu sjaji poput dragog kamenja. Na stranim jezicima nazivi su gemmed amanita, jonquil amanita (eng.), Narzissengelbe Wulstling (njem.), amanite jonquille, amanite à pierreries (fr.), amanite jonquille (tal.), medlorumena mušnica (slo.).
Upotreba
Otrovna je gljiva, neki autori smatraju je uvjetno jestivom napominjući da je u sirovom stanju otrovna ili ako se konzumira u većim količinama.
Galerija fotografija
Literatura
- Giuseppe Pace, (1981.), Atlas gljiva, Zagreb: Prosvjeta
- Romano Božac, (1989.), Gljive naših krajeva, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske
