Bedekovićeve grabe
Bedekovićeve grabe su vlažne livade smještene na području Općine Sveti Juraj na Bregu u Međimurskoj županiji. Područje je moguće obići šetnjom kroz livadu, a postavljeno je i malo motrilište na koje se može popnuti ljestvama pa posjetitelji mogu s visine motriti dolinu.
Lokalitet je poznat po iznimno vrijednim staništima leptira velikog livadnog plavca (Maculinea teleius) i zagasitog livadnog plavca (Maculinea nausithous). Obje vrste uvrštene su na Crveni popis kritično ugroženih vrsta zbog visokog rizika od izumiranja te se nalaze pod strogom zaštitom.
Osim ova dva plavca, Bedekovićeve grabe dom su i mnogim drugim vrstama. Na području je zabilježeno 63 vrste danjih leptira, što čini gotovo trećinu ukupne faune danjih leptira u Hrvatskoj i razlog je zašto se površina svrstava među najvrjednija leptirova staništa u zemlji.
Zbog iznimnog značaja za očuvanje bioraznolikosti, Bedekovićeve grabe su 2002. godine proglašene zaštićenim spomenikom prirode. Dodatno, uvrštene su i na popis Natura 2000, najveće koordinirane mreže područja očuvanja prirode u Europskoj uniji, čime je potvrđena njihova europska važnost i osigurana dugoročna zaštita.
Stanište ljekovite krvare
Floru Bedekovićevih graba čini 81 biljna vrsta, no najznačajnija je ljekovita krvara (Sanguisorba officinalis). To je trajnica niskog rasta koja ima presudnu ulogu u životnom ciklusu leptira plavaca. Upravo se cvjetovima krvare hrane prvi stadiji gusjenica, pa leptiri na njoj polažu svoja jajašca.
Krvara može opstati samo na vlažnim livadama, zbog čega je nužno redovito održavanje livada tradicionalnim načinima. To podrazumijeva ručno ili jednostavno košenje, bez primjene umjetnih gnojiva, pesticida, motornih kosilica, preoravanja ili isušivanja terena. Održavanjem livada sprječava se njihovo zapuštanje i postupno pretvaranje u šumarak, čime bi se u potpunosti narušilo prirodno stanje staništa i ugrozile vrste koje ovise o takvim uvjetima.
Simbioza leptira sa mravima
Zanimljiv aspekt života plavaca je njihova složena simbioza s određenim vrstama mrava roda Myrmica. Nakon što gusjenice neko vrijeme provode hraneći se cvjetovima krvare, spuštaju se na tlo i počinju izlučivati slatki sok na stražnjem dijelu tijela. Taj sok privlači mrave, koji gusjenice odnose u svoj mravinjak, gdje ih tretiraju gotovo poput vlastitih ličinki. U mravinjaku gusjenice se hrane ličinkama mrava, ali zauzvrat nastavljaju izlučivati hranjivi sok koji mravima služi kao vrijedan izvor hrane. U takvom zajedničkom životu gusjenice prezime, zatim se u mravinjaku začahure i čekaju iduće ljeto kada iz njega izlaze kao odrasli leptiri.
