Keukenhof
Keukenhof, poznat i kao Vrt Europe, jedan je od najvećih i najpoznatijih cvjetnih vrtova na svijetu. Smješten je u mjestu Lisse u nizozemskoj provinciji Južna Holandija. Park se prostire na površini od 32 hektara i svake se godine u njega posadi oko 7 milijuna cvjetnih lukovica.
Nastanak Keukenhofa
Područje Keukenhofa potječe iz 15. stoljeća i služilo je kao kuhinjski vrt dvorca Slot Teylingen. Ime Keukenhof znači „kuhinjski vrt” jer ga je grofica Jakoba Bavarska koristila za uzgoj povrća i začina te za lov divljači kojim se opskrbljivala kuhinja dvorca.
Godine 1638. imanje je kupljeno, a ubrzo je podignut Dvorac Keukenhof koji i danas postoji. U 19. stoljeću park je preuređen u engleskom pejzažnom stilu. Preuređenje su povjerili arhitektima Davidu i Louis-Paulu Zocheru, ocu i sinu, poznatima po dizajnu amsterdamskog Vondelparka. Oni su pejzaž uredili prema tada popularnom engleskom stilu, sa slobodnim stazama, prostranim travnjacima i iznenadnim vidikovcima. Taj oblik parka sačuvao se sve do danas.
Današnji Keukenhof osnovan je 1949. na inicijativu skupine nizozemskih uzgajivača cvijeća, kao izlog za promociju tulipana i drugih lukovičastih biljaka. Već sljedeće godine otvoren je za javnost i odmah je doživio veliki uspjeh jer ga je u prvoj sezoni 1950. posjetilo više od 200.000 ljudi. Danas je Keukenhof za javnost otvoren samo osam tjedana godišnje, od sredine ožujka do sredine svibnja, i tada ga svake godine posjeti preko 1,5 milijuna ljudi.
Vrtovi Keukenhofa
Svake jeseni 40 vrtlara u razdoblju od listopada do početka prosinca sadi milijune lukovica. Lukovice se sade u tri sloja ovisno o dubini, kako bi se cvjetanje odvijalo postupno te da bi se osigurala neprekinuti cvjetni pejzaž kroz osam tjedana trajanja izložbe.
Keukenhof je simbol nizozemskog cvjećarstva i turizma. Osim tulipana, u njemu se izlaže i mnoštvo drugih vrsta: zumbuli, narcisi, ljiljani, ruže, karanfili, irisi i orhideje. Park istovremeno djeluje kao izložbeni prostor, hortikulturna atrakcija i promotivna platforma za nizozemske uzgajivače cvijeća.
Park je koncipiran na nekoliko različitih tipova vrtova:
- Engleski pejzažni vrt – preuređen u engleskom pejzažnom stilu 1857., sa slobodnim vijugavim stazama i vidikovcima koji se otvaraju iznenada u prolazu.
- Povijesni vrt – ograđeno područje u kojem se sade stare sorte cvjetnih lukovica, neke poznate još iz 16. i 17. stoljeća.
- Prirodni vrt – kombinacija grmova, trajnica i lukovičastog cvijeća, posađenih u opuštenom rasporedu bez strogih formalnih dijelova.
- Japanski seoski vrt – inspiriran japanskim principima, s naglaskom na prirodnom okruženju, smirujućim elementima i slobodnijem rasporedu biljaka koji stvara sklad s okolišem.
Osim ovih vrtova, u parku se nalaze i četiri velika paviljona u kojima se svake godine priređuju izložbe posvećene pojedinim vrstama cvijeća, poput orhideja, ljiljana ili ruža.
