Mali kaćun

Karakteristike

Mali kaćun (Orchis morio L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice kaćunki (Orchidaceae). U zemlji ima dva kuglasta gomolja od kojih je jedan mladi, hranjiv a drugi, prošlogodišnji, istrošen, tamne boje. Stariji gomolj nosi uspravnu stabljiku koja je bridasta, zelene boje, često pri vrhu crvenoljubičasta, može narasti 10-50 cm u visinu. Listovi su naizmjenični, uspravni, ušiljeni, izduženo lancetasti, široki 5-15 mm, plavkastozelene boje i bez mrlja, tijesno priliježu uz stabljiku. Cvjetovi su dvospolni, mirisni, ružičasti do ljubičastocrveni, skupljeni u oko 4-8 cm dugi klasasti cvat na vrhu stabljike. Medna usna je široka, pri osnovi sužena, trorežnjasta, izrubljena, ružičasta na postranim režnjevima, srednji režanj je malo duži od postranih, bjelkast s ljubičastim mrljicama ili bez njih. Ostruga je široka, valjkasta, tupa i usmjerena prema gore. Biljka cvate od ožujka do svibnja. Plod je tobolac u kojima se razvija velik broj sitnih crnosmeđih sjemenki. Nova biljka se razvija iz sjemenke tek u simbiozi s određenim gljivama zbog čega kaćun sporo proklija te se u prirodi sporo razmnožava.

Stanište

Rasprostranjen je u Europi izuzev sjevernih zemalja, u Maloj Aziji, na Kavkazu i u Sibiru. Raste po čitavoj Hrvatskoj, nalazimo ga pojedinačno ili u manjim skupinama na sunčanim i suhim ili umjereno vlažnim livadama i u svijetlim šumama, do 1500 m nadmorske visine. Ugrožena je vrsta te se nalazi u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske u kategoriji gotovo ugroženih biljaka.^[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Orchis istoimena je grčka riječ za testise, zbog oblika gomolja i upotrebe raznih vrsta u rodu radi afrodizijačkih djelovanja. Ime vrste morio ukazuje na cvijet sličan luđačkoj kapi.^[2] Na stranim jezicima nazivi su green-winged orchid, green-veined orchid (eng.), Kleine Knabenkraut, Salep-Knabenkraut, Narrenkappe (njem.), orchis bouffon (fr.), orchide minore, giglio caprino (tal.), cojón de perro, compañón de perro (špa.), navadna kukavica (slo.).

Upotreba

U prošlosti se gomolj konzumirao te koristio termički obrađen ili osušen, ili se kuhao kako bi se stvorila viskozna sluz te koristio kao toplo zaslađeno piće ili narodni lijek za upale sluznice.^[3] Danas ga više nije uputno koristiti jer je biljka ugrožena i rijetka u prirodi.

Galerija fotografija

Literatura

1. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
5. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
6. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Björn Sothmann
• Orchi
• Orchi