Grimizni kaćun
Orchis purpurea
Karakteristike
Grimizni kaćun (Orchis purpurea Huds.) je trajna zeljasta biljka iz porodice kaćuna (Orchidaceae). Stabljika je uspravna, vitka, u gornjoj polovici purpurno nahukana, visoka 30-80 cm. Gomolji su jajoliki, sa brojnim debelim, valjkastim korijenima. Prizemni listovi su široko eliptični, dugi do 20 cm, široki 2-7 cm, tamnozeleni i sjajni, bez mrlja, naličje je svjetlije. Jedan ili dva gornja listova obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su dvospolni, nepravilni, mirisni, do 50 skupljeni u duguljasto jajaste cvatove duge 15-25 cm. Vanjski i unutarnji listovi ocvijeća čine kratku i ušiljenu, uzdužno nabranu kacigu, s vanjske strane je tamnopurpurna, s unutrašnje strane bjelkastozelena. Medna usna je duga 15-20 mm, bijela ili svijetloljubičasta, u središtu gusto prekrivena ljubičastima dlakama, ima tri režnja od kojih su dva vanjska duguljasta i uska, glavni režanj je velik, na vrhu srcoliko usječen. Ostruga je kratka, valjkasta, tupa, duga 3-8 mm, usmjerena prema dolje. Cvate u svibnju i lipnju. Plod je tobolac koji sadrži mnogo malih sjemenki.
Stanište
Rasprostranjen je u srednjoj i južnoj Europi, u zapadnoj Africi i sjevernoj Africi. Raste pojedinačno ili u skupinama na toplim, vlažnim do umjereno suhim, humusnim, rastresitim livadama, u svijetlim listopadnim ili rjeđe crnogoričnim šumama, na rubovima šuma, od nizina do pretplaninskog pojasa. Strogo je zaštićena biljka.[1]
Etimologija
Latinsko ime roda Orchis istoimena je grčka riječ za testise, zbog oblika gomolja i upotrebe raznih vrsta u rodu radi afrodizijačkih djelovanja.[2] Ime vrste purpurea ukazuje na purpurnu boju cvjetova. Na stranim jezicima nazivi su lady orchid (eng.), Purpur-Knabenkraut (njem.), orchis pourpre (fr.), orchide purpurea, orchide maggiore (tal.), škrlatnordeča kukavica (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
