Ljiljan zlatan Lilium martagon

Karakteristike

Ljiljan zlatan (Lilium martagon L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice ljiljana (Liliaceae). Stabljika je uspravna, okrugla, uglavnom gola, često s izraženim crvenkastim pjegama, naraste do 130 cm visine. Podzemna lukovica je zlatnožuta, jajasta, velika do 5 cm, građena od više debelih i mesnatih ljuski. Listovi su sjedeći, cjelovitog ruba, duguljasto eliptični, tupo ušiljeni, dužine oko 15 cm, široki do 4-5 cm, imaju 7-9 izraženih žla, naizmjenično su smješteni ili u sredini tvore prividne pršljenove. Cvjetovi su viseći, po 3-10 cvjetova smješteno je u rahle grozdaste cvatove na vrhu stabljike. Ocvijeće se sastoji od 6 purpurnih listića koji imaju mnogobrojne tamnopurpurne ili tamnosmeđe pjegice u unutrašnjosti i jako su savijeni prema nazad, dužine su 3-3,5 cm. Prašnici su dugački, vise iz cvjetova. Cvatu u lipnju i srpnju, vrlo su mirisni što se posebno osjeti u večernjim satima. Plod je obrnuto jajasta čahura veličine 2-3 cm koja sadrži mnogo svijetlosmeđih sjemenki.

Kao niži taksoni opisani su

• subsp. cattaniae – ima purpurnocrvene cvjetove bez tamnih mrlja a plod je okruglast
• var. albiflorum – bijeli cvjetovi i roze mrlje
• var. album – bijeli cvjetovi bez mrlja, antere su žute, cvjetovi su nešto manje veličine od tipskog oblika

Dobra je medonosna biljka, privlači kukce, posebice pčele koje sakupljaju nektar i pelud.^[1]

Stanište

Rasprostranjen je u gotovo cijeloj Europi i umjerenoj Aziji. Raste na svježim, hranjivim, rastresitim, humusnim, blago do umjereno kiselim tlima u listopadnim šumama, livadama i šumama, od nizina do pretplaninskog pojasa. Kod nas ga ima u kontinentalnoj Hrvatskoj. U Crvenoj knjizi flore Hrvatske vodi se kao strogo zaštićena vrsta.^[2]

Uzgaja se i kao ukrasna biljka. Dovoljno mu je tek par sati dnevnog punog sunca, otporniji je na bolesti koje muče druge vrste ljiljana.

Etimologija

Naziv roda Lilium potječe od grčke riječi leirios (nježan). Biljke su tako zvali Rimljani, a naš naziv ljiljan također je izveden iz te riječi. Ime vrste martagon odnosi se na alkemičarski pogled na Mars.^[3] Na stranim jezicima nazivi su martagon lily, Turk’s cap lily (eng.), Türkenbund, Türkenbund-Lilie (njem.), lis martagon (fr.), giglio martagone (tal.), martagón, lirio llorón, bozo (špa.), zlati klobuk, turška lilija (slo.).

Upotreba

Jestive su lukovice, mogu se kuhati, peći ili se sušiti i mljeti, te koristiti kao dodatak brašnu.^[4]

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska, ISBN: 978-953-6668-33-5
2. Toni Nikolić, Jasenka Topić, (2005.), Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske, Zagreb: Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, ISBN: 953-7169-04-9
3. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
4. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec, ISBN: 86-393-0172-7
5. W. George Schmid, (2002.), An encyclopedia of shade perennials, Portland: Timber Press, ISBN: 978-0881925494
6. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga, ISBN: 86-03-99310-6
7. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost, ISBN: 86-01-00638-8
8. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga, ISBN: 953-0-60545-5

Autorska prava fotografija

1. By Xpixupload (Own work) [Public domain], via Wikimedia Commons
2. By Björn S... (Turk's Cap Lily - Lilium martagon) [CC BY-SA 2.0], via Wikimedia Commons
3. By Björn S... (Turk's Cap Lily - Lilium martagon) [CC BY-SA 2.0], via Wikimedia Commons
4. By Jeabapt (Own work) [CC BY-SA 3.0], via Wikimedia Commons