Lukovičasti ljiljan
Lilium bulbiferum
Karakteristike
Lukovičasti ljiljan (Lilium bulbiferum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice ljiljana (Liliaceae). Lukovica je jajasta, snažno razvijena, građena od brojnih mesnatih, bjelkastih ili žućkastih ljusaka koje su raspoređene poput crijepova na krovu. Stabljika je uspravna, crvenocrnih pjega, dlakava u gornjem dijelu, naraste 30-100 cm visine. U sredini stabljike gusto se nalaze naizmjenični, linearni, goli i sjajni listovi dugi do 10 cm. U pazušcima listova nalaze se okruglasti, žućkastozeleni bulbili. Cvjetovi su dvospolni, uspravni, krupni, ljevkasti, nemaju miris, pojedinačni su ili skupljeni po 2-5 na vrhovima stabljika. Listova ocvijeća ima 6, crvenonarančasti su, dugi 4-7 cm, crvenosmeđih pjega u unutrašnjosti, na vrhu natrag svinuti. Prašnika ima 6, uspravni su, upola kraći od latica, antere su im tamnocrvene. Cvatu u lipnju i srpnju. Plod je kapsula dužine 4 cm koja sadrži brojne sjemenke.
Stanište
Rasprostranjen je u istočnoj i središnjoj Europi. Raste od brdskog do planinskog pojasa, do 1900 m nadmorske visine. Strogo je zaštićena biljka.[1] Uzgaja se kao ukrasna biljka za rubove gredica ili se reže za vazu. Razmnožava se dijeljenjem malih bulbila koje rastu uz matičnu biljku. Biljkama odgovara sunčano stanište ili polusjena, hranjiva i rahla, svježa zemlja, zalijevanje se vrši umjereno, bitno je da se zemlja nikad potpuno ne osuši ali uputno je izbjegavati mlake noge.
Etimologija
Latinski naziv roda Lilium potječe od grčke riječi leirios (nježan). Biljke su tako zvali Rimljani, a naš naziv ljiljan također je izveden iz te riječi. Ime vrste bulbiferum ukazuje na rasplodne bulbile koji rastu u pazušcima listova.[2] Nazivi na stranim jezicima su fire lily, orange lily (eng.), Feuer-Lilie (njem), lis bulbifère, lis orangé (fr.), giglio rosso, giglio bulbillìfero, giglio di san Giovanni (tal.), brstična lilija (slo.).
Upotreba
Jestive su kuhane lukovice.
Galerija fotografija
Literatura
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Radomir Lakušić, (1990.), Planinske biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
