Ljepiva lepica Silene viscaria

Carstvo:
Red:
Caryophyllales
Vrsta:
Silene viscaria
Sinonimi:
Lychnis viscaria L., Viscaria viscosa Ascherson, Viscaria vulgaris Bernh.

Karakteristike

Ljepiva lepica (Silene viscaria (L.) Jess.) je trajna zeljasta biljka iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Stabljika je uspravna, okrugla, glatka i gola, visoka 20-60 cm. Ispod čvorova je izrazito ljepljiva, pretpostavlja se da je razvila ljepljivost na tim dijelovima kako bi blokirala put insektima koji bi se hranili njenim vršnim dijelovima. Listovi u rozeti su jajoliko kopljasti, dugi 4-8 cm, široki 3-5 cm, nalaze se na peteljkama, listovi na stabljici su nasuprotni, sjedeći i cjelovitih rubova. Cvjetovi su dvospolni, promjera oko 2 cm, čaška je tamnocrvena i gola, ima 10 rebara, latice su pravilna, ružičaste, ima ih pet a prašnika ima 10. Cvjetovi su skupljeni u metličaste cvatove na vrhovima stabljika i postranih izboja. Cvatu u svibnju i lipnju. Plod je jajolika, glatka kapsula veličine do 1 cm.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, udomaćena je u Sjevernoj Americi. Uzgaja se i kao ukrasna biljka. Raste na siromašnom i suhom tlu.

Etimologija

Latinski naziv roda Silene dan je prema bogu Silenu u grčkoj mitologiju, prvi puta spominje se kod flamanskog botaničara Mathiasa de l’Obela (1538. – 1616.).[1]  Naziv vrste viscaria potječe od riječi viscum (imela), jer je biljka ljepljiva poput imele. Na stranim jezicima nazivi su sticky catchfly, clammy campion (eng.), Gewöhnliche Pechnelke (njem.), silène visqueux (fr.), crotonella viscaria, silene viscaria (tal.), navadna smolnica (slo.).

Upotreba

Njeni ekstrakti navodno pozitivno utječu na rast drugih biljaka i povećavaju im otpornost.

Galerija fotografija

Podijeli