Napuhnuta pušina

Karakteristike

Napuhnuta pušina (Silene vulgaris (Moench) Garcke) je trajna zeljasta biljka iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Stabljika je uspravna, gola, pri dnu ponekad slabo odrvenjela, člankovita, većinom u gornjem dijelu razgranata, naraste do 80 cm visine. Korijen je razgranat. Listovi su nasuprotni, kopljasti, jajasti ili eliptični, dugi 2-6 cm, na vrhu zašiljeni, cjelovitog ruba, plavozelene boje, izražene središnje žile. Donji listovi nalaze se na kratkim peteljkama, gornji su sjedeći. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni u rahle gronjaste cvatove. Ocvijeće se sastoji od tanke, gole, jajaste, napuhnute čaške koja ima trokutaste i šiljate zupce te izražene mrežaste žile. Vjenčić je bijeli, čine ga duboko urezani listići u dva režnja. Nakon što latice uvenu, čaška i dalje ostaje napuhnuta. Cvatu od svibnja do rujna. Oprašuju ih leptiri i pčele. Plod je okruglasti tobolac dužine 2-4 koji sadrži mnogo bradavičastih, bubrežasto okruglih sjemenki.

Stanište

Potječe iz Europe, široko je rasprostranjena i u Sjevernoj Americi gdje se smatra korovom. Raste na pašnjacima, livadama, uz željezničke nasipe, ceste i puteve, po kamenitim i šljunkovitim mjestima, od nizina do pretplaninskog pojasa do 1500 m nadmorske visine.

Etimologija

Latinski naziv roda Silene dan je prema bogu Silenu u grčkoj mitologiji, prvi puta spominje se kod flamanskog botaničara Mathiasa de l’Obela (1538. – 1616.)^[1] Ime vrste vulgaris znači uobičajen. Naziv napuhnuta pušina dobila je prema napuhnutoj čaški. Neki od naziva na drugim jezicima su bladder campion, maidenstears (eng.), Taubenkropf-Leimkraut (njem.), silène enflé (franc.), silene rigonfia (tal.), navadna pokalica, navadna lepnica (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi koji se beru prije nego što biljka procvate. Koriste se u salatama ili se kuhaju te u juhama i varivima. Iako je biljka jestiva, treba napomenuti da sadrži saponine. Kuhanjem se uništavaju, također se jako slabo absorbiraju u organizam, te u normalnim količinama ne mogu naštetiti. Listovi sadrže 50-70 mg% vitamina C, oko 6 mg% karotina.^[2]

Korijen se može upotrebljavati kao zamjena za sapun. Dobiva se kuhanjem korijena u vrućoj vodi.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga