Iđirot
Acorus calamus
Karakteristike
Iđirot (Acorus calamus L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice šaševa (Acoraceae). Podanak je puzajuć, horizontalan, jako razgranat, može biti dug oko 1 metar i debeo oko 3 cm. Iz vrha mu izbijaju uspravni, sabljasti listovi dugi 50-100 cm, široki 1-3 cm. Cvjetovi su dvospolni, sitni, žutozeleni, skupljeni u uspravan, zbijen, oko 5-10 cm dugi klip koji se nalazi na gornjoj polovici stabljike. Prašnika ima 6. Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi su crvene boje premda se kod nas uglavnom ne razvijaju.
Stanište
Domovina iđirota je južna, središnja i istočna Azija, a u Europi je rijetka močvarna biljka. Raste na izrazito vlažnim područjima, uz obale rijeka, jezera, kanala, močvara, uglavnom u nizinskim područjima. Donijeli su ga Tatari u 16. stoljeću, smatrali su da popravlja lošu vodu te ju nisu htjeli piti ako u njoj nije neko vrijeme stajao dio podanka. Danas je raširena u svijetu kao kultivirana biljka koja se uzgaja radi ljekovitog podanka, ponegdje se uzgaja i kao ukrasna biljka, primjerice, može se saditi na rubovima vrtnih jezera. Razmnožava se vegetativno dijeljenjem rizoma.
Etimologija
Naziv roda Acorus potječe od grčke riječi akoros (neumoran), bilo je staro ime koje se odnosilo na ovu vrstu iđirota te na žutu peruniku (Iris pseudacorus). Ime vrste calamus znači cijev, trska, zbog listova nalik na trsku (Phragmites australis).[1][2] Na stranim jezicima nazivi su sweet flag, calamus (eng.), Indische Kalmus (njem.), acore odorant, jonc odorant (fr.), calamo aromatico, acoro (tal.), cálamo aromático (špa.), cálamo-aromático, acorin (port.), pravi kolmež (slo.).
Opisao ga je Carl Linnaeus 1753. godine u djelu Species Plantarum.
Upotreba
Koristi se podanak koji se vadi u proljeće ili u jesen nakon što lišće počne venuti. Bogat je škrobom, sadrži 1,5-3,5% eteričnog ulja, gorkih tvari i trjeslovine a bljutavog je, močvarnog okusa. U obliku čaja koristan je protiv groznice, protiv slabe probale i za jačanje želuca i živaca dok je njegovo žvakanje u prošlosti služilo odvikavanju od pušenja. Osušeni ili ušećereni dijelovi podanka mogu poslužiti kao nadomjestak za đumbir. Unutrašnji dijelovi mladih izdanaka koriste se kao začin salatama.[3]
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Christel Kasselmann, (2002.), Aquarium Plants, Malabar: Krieger Pub Co