Žuta perunika
Iris pseudacorus
Karakteristike
Žuta perunika (Iris pseudacorus L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice perunika (Iridaceae). Stabljika je uspravna, valjkasta, glatka, visoka 100-150 cm. Listovi su uspravni, linearni, ušiljeni, cjelovitih rubova, dugi do 90 cm, široki 1-3 cm. Cvjetovi su dvospolni, krupni, promjera 7-10 cm, nisu mirisni, skupljeni su po 3-5 a nalaze se na dugim drškama u pazušcima zelenih brakteja. Građeni su od 6 žutih listića, 3 listića su krupna i pri osnovi imaju narančastocrvene žilice. Prašnika ima 3, tučak ima podraslu, trogradnu plodnicu. Cvate od travnja do srpnja. Plod je krupna kapsula promjera 4-7 cm koja sadrži mnogobrojne svijetlosmeđe, spljoštene, glatke sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, zapadnoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi, udomaćena je u Sjevernoj i Južnoj Americi, na Novom Zelandu. Raste na vlažnim mjestima, na močvarnim livadama, uz obale rijeka, u kanalima. Razmnožava se podancima i sjemenom. Uzgaja se i kao ukrasna biljka.
Etimologija
Latinsko ime roda Iris grčka je riječ i znači duga, zbog bogatstva boja cvjetova. Ime vrste pseudoacorus znači lažni iđirot (Acorus), zbog sličnosti listova na iđirot (Acorus calamus).[1]
Na stranim jezicima nazivi su yellow flag, yellow iris, water flag (eng.), Sumpf-Schwertlilie (njem.), iris des marais, iris faux acore, iris jaune (fr.), giaggiolo acquatico (tal.), lirio amarillo (špa.), vodna perunika (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Katarina Daniela Dubravec, Ivo Dubravec, (2001.), Biljne vrste livada i pašnjaka, Zagreb: Školska knjiga