Trska

Karakteristike

Trska (Phragmites australis (Cav.) Trin. ex Steud.) je trajna zeljasta biljka iz porodice trava (Poaceae). Stabljike su uspravne, šuplje, glatke, narastu do 6 metara visine. Listovi su lancetasti, plosnati, ušiljeni, glatki, zeleni do plavkastozeleni, dugački su do 50 cm, široki 2-4 cm. Cvjetovi su skupljeni u guste, do 50 cm dugačke metličaste cvatove čiji klasići sadrže 3-8 cvjetova. Cvatu od srpnja do rujna. Plod je pšeno koje čuva klijavost nekoliko godina.

Stanište

Trska je široko rasprostranjena biljka na svim kontinentima izuzev Antartike. Njezin izvorni raspon teško je saznati zbog opsežnog čovjekovog utjecaja te narušavanja staništa. Staništa su joj plitke vode stajaćice i močvare do 1 metar dubine gdje obično raste u jako velikim skupinama. Sklonište je brojnim pticama, pruža zaštitu ribama koje se mrijeste i zaklon mnogim kukcima. Razmnožava se podancima.

Etimologija

Smješten je u rod trska (Phragmites) koji sadrži četiri vrste iako neki botaničari trsku smatraju jedinom vrstom u rodu. Latinsko ime roda Phragmite potječe od grčke riječi phragma (ograda), zbog upotrebe za izradu ograde. Ime vrste australis potječe od auster (jug), te znači južni.^[1] Na stranim jezicima nazivi su common reed (eng.), Schilfrohr (njem.), roseau commun, roseau á balais (fr.), carrizo (špa.), cannuccia di palude (tal.), navadni trst (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi izdanci, mladi listovi, sjemenke i podanci. Mladi izdanci i listovi jedu se kao varivo ili se mogu sušiti, mljeti i nakon sušenja navlažiti te pržiti. Listovi su posebno bogati vitaminom C (preko 200 mg%), a u prošlosti su se koristili za pripremanje sokova. U proljeće i jesen sakupljaju se podanci, koji se suše i melju, te kao i zrele sjemenke mogu se koristiti kao brašno ili za pripremanje kaša i poslastica. Iz stabljike koja se zareže izlazi gusta masa koja se brzo stvrdne, američki indijanci sakupljali su te tvorevine i gnječili ih u loptice te ih jeli prema potrebi. Druga plemena sušili su stabljike, mljeli ih i sijali u brašno koje bi u blizini vatre posmeđilo i jelo se kao slatkiš.^{[2] [3]}

Biljka ima i utilitarističku primjenu, koristi se za pokrivanje krovova i stropova, izradu sjenica. Mogu se izrađivati košare, pokrivači, grubi papir, za krovište. Može poslužiti kao sirovina za dobivanje celuloze radi proizvodnje papira.^[4] U Egiptu se izrađuje glazbeni instrument sličan flauta.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Oliver Perry Medsger, (1939.), Edible wild plants, New York: The Macmillan company
4. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga