Karakteristike
Blagva (Amanita caesarea (Scop.) Pers.) je vrsta jestive gljive iz porodice Amanitaceae. U početku izgleda kao jaje, prekrivena je elastičnim ovojem koji puca te se iz njega rađa gljiva. Klobuk je promjera 5-15 cm, žutonarančaste do crvenonarančaste boje, rjeđe blijedožut, u mladosti polukuglast ili jajast, kasnije postane širok, izbočen ili spljošten, ponekad malo udubljen. Površina mu je uglavnom glatka, po suhom vremenu sjajna, po vlažnom malo ljepljiva i lako se guli. Listići su u mladosti svijetložuti, kasnije izraženo žuti, gusti, široki, slobodni. Stručak je valjkast, čvrst, u početku je pun, kasnije postane malo šupalj, u donjem je dijelu malo gomoljasto zadebljan i okružen ostacima bijele ovojnice, mesnat, naraste do 15 cm visine. Meso je čvrsto, nepromjenjivo, blagog mirisa, u početku bijelo, kasnije žućkasto, ispod kožice klobuka žuto. Spore su jajaste, otrusina je bijelo žućkasta.
Stanište
Rasprostranjena je gljiva u južnoj i srednjoj Europi. Raste od ljeta do jeseni u toplim i suhim mjestima, na pjeskovitom i šljunkovitom tlu u svijetlim listopadnim šumama (hrast, pitomi kesten), od nizinskog do brdskog područja. Rijetka je, kod nas je zabilježena samo u sjevernom dijelu Hrvatske, uključujući pojas Istre i Slavonije. U Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske vodi se kao ugrožena i strogo je zaštićena vrsta.[1][2]
Etimologija
Latinski naziv roda Amanita potječe od grčke riječi amanita (gljiva). Ime vrste caesarea dolazi od toga što je bila cijenjena gljiva na stolu careva i visokih dužnosnika Rimskog carstva. Na stranim jezicima nazivi su caesar’s mushroom (eng.), Kaiserling, Kaiserpilz, Orangegelber Wulstling (njem.), amanite des Césars, oronge vraie, coucoune (fr.), ovolo buono (tal.), oronja, amanita de los césares, huevo de rey, yema de huevo (špa.), cogumelo-dos-césares, laranjinha, amanita-real, amanita-dos-césares (port.), knežja mušnica, karželj, blagva, žrdana (slo.).
Upotreba
Jestiva je gljiva vrhunske kvalitete, odlična je i za konzerviranje na različite načine. Mlade gljive jestive su i sirove ali osim što je zaštićena, ne preporuča se jesti kada je u formi jaja, jer nije dosegla razvojnu fazu i otpustila spore.
Galerija fotografija
Literatura
- Zdenko Tkalčec, Armin Mešić, Neven Matočec, Ivana Kušan, (2008.), Crvena knjiga gljiva Hrvatske, Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Državni zavod za zaštitu prirode, ISBN: 978-953-7169-42-2
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Giuseppe Pace, (1981.), Atlas gljiva, Zagreb: Prosvjeta
- Matija Josipović, (2012.), Gljive – vodič za prepoznavanje, Rijeka: Leo-commerce, ISBN: 978-953-218-340-5
- Romano Božac, (1989.), Gljive naših krajeva, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, ISBN: 86-399-0181-3
Autorska prava fotografija
- By Alessandroferri (Own work) [CC BY-SA 4.0], via Wikimedia Commons
- By Vihljun (Own work) [Public domain], via Wikimedia Commons
- By Yaqui (Self-photographed) [CC BY-SA 3.0], via Wikimedia Commons