Vrtna krasuljica
Anthriscus cerefolium
Karakteristike
Vrtna krasuljica (Anthriscus cerefolium (L.) Hoffm.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, tanka, dlakava ispod čvorova, naraste do 70 cm visine. Korijen je vretenast i tanak, blijedobijele boje. Listovi su naizmjenični, višestruko perasti, na licu goli, na rubu i naličju malo dlakavi. Donji listovi nalaze se na dugoj peteljci, dok su gornji sjedeći. Cvjetovi su mali i bijeli, skupljeni u manje štitaste cvatove koji su sačinjeni od 3-6 stapki različitih dužina a nalaze se na vrhu stabljika. Cvatu od svibnja do srpnja. Plod je gol, sjajan, izduženog vrha, dug do 1 cm, sjemenke su sitne, crne a dozrijevaju u kolovozu.
Stanište
Potječe iz područje jugozapadne Azije. Raste na zapuštenim mjestima, uz puteve, grmlje. Potrebno je paziti da se ne zamijeni za otrovnu kukutu (Conium maculatum). Razmnožava se sjemenom, odgovaraju joj sunčani ili blago sjenoviti položaji, dobro drenirano i vlažno tlo.
Smatra se da može prouzročiti kontaktnu alergiju prilikom dodira cvjetova i drugih dijelova biljke.[1]
Etimologija
Naziv roda Anthriscus vjerojatno potječe od grčkih riječi anthos (cvijet) i rhyskos (živica), jer biljka rado raste u živicama.[2] Na stranim jezicima nazivi su garden chervil, French parsley (eng.), Echte Kerbel (njem.), cerfeuil commun (fr.), cerfoglio (tal.), perifollo, perifolio, cerefolio (špa.), cerefólio, cerefolho (port.), prava krebuljica (slo.).
Upotreba
Jestivi su listovi, beru se prije cvatnje i koriste se kao začin. Izgledom je vrlo slična peršinu, jedino nešto blažeg okusa koji podsjeća na anis. Koristi se najbolje svježa jer se sušenjem aroma većinom izgubi, no kao sušena biljka nalazimo je u popularnoj mješavini začinskih trava zvanoj fines herbes (zajedno s estragonom, vlascem i peršinom) koju nalazimo u trgovinama. Ukoliko se koristi u kuhanim jelima, dodaje se pred sam kraj.
Korijen je ugodnog mirisa, smatra se otrovnim.[3]
Galerija fotografija
Literatura
- Petar Petrić, Mirko Tomašević, (2003.), Biljne vrste uzročnice peludnih alergija, Požega: Spin Valis
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec