Kukuta

Karakteristike

Kukuta (Conium maculatum L.) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna, gola, okrugla, šuplja, može narasti i do 250 cm visine. U donjem dijelu je gusto prekrivena crvenim mrljama, u gornjem dijelu je razgranata. Listovi su veliki, mlohavi, trokutasto jajasti, 2-3 puta rasperani na duguljasto jajaste segmente nazubljenih rubova. Donji listovi su veliki i smješteni na peteljkama, gornji listovi su manji i sjedeći a bijelim rukavcima obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su mali i bijeli, skupljeni u štitaste cvatove promjera 2-5 cm. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je jajolik, rebrast kalavac. Kukuta u sezoni proizvede 9000 – 15000 plodova.^[1] Cijela biljka ima neugodan miris po miševima.

Stanište

Rasprostranjena je biljka na području gotovo cijele Europe, ima je u Aziji, sjevernoj Africi, Sjevernoj Americi i Novom Zelandu. Raste uz putove, na njivama, na zapuštenim mjestima. Možemo je naći od nizina do brdskog područja.

Etimologija

Latinski naziv roda Conium potječe od grčke riječi konos (nesvjestica) zbog otrovnosti biljke, ukazuje na opasni alkaloid koniin. Ime vrste maculatum znači pjegav, potječe od latinske riječi macula (točka, mrlja, pjega).^[2] Na stranim jezicima nazivi su poison hemlock (eng.), Gefleckter Schierling (njem.), ciguë tachetée, grande ciguë (fr.), cicuta maggiore (tal.), cicuta (špa.), pikasti mišjak (slo.).

Upotreba

Kukuta je iznimno otrovna biljka. Listovi, cvjetovi i posebno plodovi sadrže puno otrovnih alkaloida (koniin, N-metilkoniin, gama-konicein, konhidrin, pseudokonhidrin) – u stabljici iznosi su 0-0,6%, u listovima 0,03-0,18%, cvjetovima 0,9-0,24%, nezrelim plodovima 0,73-0,98%, zrelim plodovima 1,05-3,06%.^[3] .Simptomi trovanja su žarenje u ustima, povraćanje, proljev, smetnje vida, paraliza udova, teškoće govora i disanja, smrt dolazi zbog klijenuti centra za disanje no pri punoj svijesti.^[4]

Stari Grci su kukutu koristi kao sredstvo za izvršenje smrtne kazne. Grčki filozof Sokrat (469. – 399. pr. n. e.) bio je osuđen na smrt zbog mišljenja da kvari mladež, te je prema tadašnjem atenskom zakonu bio primoran popiti smrtonosni napitak od sjemenki kukute.

Za životinje na ispaši dokumentirana su trovanja koja nastanu već 30-60 min nakon uzimanja biljke. Alkaloidi djeluju paralitički uzrokujući klijenut mišića i pomućenu svijest a smrt nastupi gušenjem. S obzirom na to da su alkaloidi hlapljivi i sušenjem se razgrađuju, osušeno sijeno smatra se znatno manje opasnim za životinje.^[5] .

Galerija fotografija

Literatura

1. Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga ^{a b}
4. Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost

Autorska prava fotografija

• Daderot
• Mick Talbot
• Javier Martin
• H. Zell