Šumska krasuljica
Anthriscus sylvestris
Karakteristike
Šumska krasuljica (Anthriscus sylvestris (L.) Hoffm.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna, šuplja, dlakava u donjem dijelu, u gornjem dijelu gola i razgranata, na čvorovima nije purpurno obojana, visoka 50-130 cm. Korijen je vretenast, snažan i repasto zadebljen. Listovi su složeni, trouglasti, dvostruko ili trostruko perasto razdijeljeni na sjajne, izduženo lancetaste listiće, donji listovi nalaze se na drškama, gornji listovi su gornji listovi su sjedeći s dlakavim, izbrazdanim rukavcem. Cvjetovi su dvospolni, bijeli, skupljeni u štitaste cvatove, zrakaste stapke su gole i jednake dužine, ima ih 8-16, involukrum nedostaje. Cvate od svibnja do srpnja. Plod je izduženo lancetast, kratkog kljuna, dužine 5-7 mm, gladak i sjajan, dijeli se na dva plodića.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi, u Sjevernoj Americi je udomaćena. Raste u većim skupinama na svježim tlima bogatim dušikom, uz rubove šuma, u šikarama, uz puteve.
Etimologija
Naziv roda Anthriscus vjerojatno potječe od grčkih riječi anthos (cvijet) i rhyskos (živica), jer biljka rado raste u živicama.[1] Na stranim jezicima nazivi su wild parsley, wild chervil (eng.), Wiesen-Kerbel (njem.), anthrisque sauvage, cerfeuil sauvage, cerfeuil des bois (fr.), anterisco, cerfoglio dei prati (tal.), perifollo verde (špa.), cicuta-dos-prados (port.), gozdno krebuljico (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi listovi i korijen.
Listovi se sakupljaju čim se stvori prizemna rozeta, od jeseni do proljeća a prije nego što se pojave cvjetovi. Stariji listovi postanu odviše gorki. Koriste se sirovi u salatama ili kuhani, sadrže do 150 mg% vitamina C i oko 14 mg% karotina.[2]
Korijen sadrži 15-20% škroba, do 6% glukoze, oko 10% celuloze i malo eteričnog ulja. Zbog oštrog okusa prokuha se u slanoj vodi.[3]
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec a b
- Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost