Velika mišjakinja

Karakteristike

Velika mišjakinja (Stellaria holostea L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Stabljika je polegnuta ili se uzdiže, četverobridna, naraste do 60 cm visine. Listovi su nasuprotni i sjedeći, dugi 3-8 cm, široki 5-7 mm, lancetastog oblika, dugačko ušiljenog vrha, na rubovima često hrapavi. Obično su unakrsni položeni u odnosu na niži par listova. Cvjetovi su pravilni, dvospolni, promjera 2-3 cm. Nalaze se na dužim i tankim drškama na vrhovima stabljika, te postranih izboja koji se nalaze u pazušcima gornjih listova. Vjenčić ima pet latica koje su urezane u središtu do pola duljine. Čašku čine pet lapova ušiljenog vrha, dvostruko su manji od latica, na rubu usko kožasti. Prašnika je 10. Cvate od travnja do srpnja. Plod je okruglasta kapsula koja se otvara sa 6 zaklopca a sadrži brojne crvenosmeđe sjemenke velike do 2 mm.

Stanište

Rasprostranjena je na području gotovo cijele Europe i zapadne Azije. Raste na svijetlim livadama i na rubovima šuma, uz puteve, na zapuštenim mjestima, na sjenovitim mjestima u živicama, u šumskim čistinama. Možemo je naći od nizina do 1800 m n. v.

Etimologija

Ime roda Stellaria potječe od latinske riječi stella (zvijezda) zbog zvjezdolikih latica cvjetova. Ime vrste holostea potječe od grčke riječi holosteon (cijela kost). Na stranim jezicima poznata je kao greater stitchwort, addersmeat (eng.), Große Sternmiere, Echte Sternmiere (njem.), stellaire holostée, langue d’oiseau (fr.), estrellada (špa.), centocchio garofanina (tal.), velecvetna zvezdica (slo.).

Upotreba

Jestiva je biljka, jede se nadzemni dio biljke. Mladi izdanci i listovi posebno su ukusni, mogu se pripraviti kao salata ili pripremiti kao špinat.

Galerija fotografija

Literatura

1. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
2. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga