Velecvjetna kukavičica
Lathyrus latifolius
Karakteristike
Velecvjetna kukavičica (Lathyrus latifolius L.) je zeljasta trajna biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je uzdižuća ili polegnuta, razgranata pri dnu, okriljena, gola, naraste do 180 cm dužine. Podanak je razgranat. List ima samo jedan par plavkastozelenih, široko kopljastih listića hrapavih rubova, dužine 4-15 cm, širine 0,5-5 cm, završava viticom, palistići su veliki, lancetasti do jajasti i polukopljasti. Cvjetovi su dvospolni, nepravilni, bez mirisa, skupljeni su po 3-12 u oko 1,5-3 cm duge grozdaste cvatove, nalaze se na 6-12 cm dugim stapkama u pazušcima listova. Čaška je zvonasta, ima nejednake zupce, vjenčić je crven ili rjeđe bjelkast. Cvatu od svibnja do lipnja. Plodovi su duguljasto linealne, plosnate, gole, smeđe mahune koje su duge 5-12 cm, široke 5-10 mm, sadrže 8-15 tamnih, poluloptastih ili ovalnih sjemenki.
Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove te sakupljaju nektar i pelud. Med velecvjetne kukavičice je svijetložut, bistar i ukusan.[1]
Stanište
Prirodno je rasprostranjena u Europi, danas je udomaćena u Sjevernoj Americi i Australiji. Raste na sunčanim ili polusunčanim područjima, na dubljim i plodnim tlima bazične, neutralne ili umjereno kisele reakcije, nalazimo je na livadama i šumskim proplancima od nizinskog do brdskog pojasa. Razmnožava se rizomima i sjemenom. Cijenjena je kao krmna biljka bilo svježa ili u sijenu.
Etimologija
Latinsko ime roda Lathyrus potječe od grčkih riječi la (vrlo) i thyrios (žestok), zbog upotrebe sjetvene kukavičice (L. sativus) ili crvene kukavičice (L. cicera) kao afrodizijaka. Ime vrste latifolia znači širokih listova, potječe od latinskih riječi latus (širok) i folium (list).[2] Na stranim jezicima nazivi su perennial peavine, perennial pea, everlasting pea (eng.), Breitblättrige Platterbse, Breitblatt-Platterbse, Bukettwicke (njem.), pois vivace, gesse à larges feuilles (fr.), cicerchione, cicerchia a foglie larghe (tal.), albejana (špa.), širokolistni grahor (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga