Tomatillo Physalis philadelphica

Carstvo:
Red:
Solanales
Porodica:
Vrsta:
Physalis philadelphica
Sinonimi:
Physalis ixocarpa Brot.

Karakteristike

Tomatillo (Physalis philadelphica Lam.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Porijeklom je iz Meksika. Stabljika je šuplja, dlakava, jako razgranata. Naraste do 150 cm visine. Listovi su ovalno izduženi, nepravilno nazubljenih rubova. Cvjetovi su dvospolni, vjenčić promjera 10 – 30 mm je sastavljen od 6 žutih latica koje imaju tamnozelenu mrlju pri bazi. Cvate obilno i kontinuirano od srpnja do prvog mraza. Oprašivanje vrše kukci, ponajviše pčele. Plod je okruglast, zelene boje, obavijen mjehurom. Zreo je kada ispuni mjehur i kada opna postane malo žućkasta i pukne, iako je plod i dalje tvrd i zelen.

Etimologija

Latinsko ime roda Physalis potječe od istoimene grčke riječi koja znači mjehur, zbog opne koja okružuje plod.[1] Ta opna je karakteristična za rod mjehurica (Physalis) te okružuje plodove i srodne šumske mjehurice (Physalis alkekengi) i peruanske jagode (Physalis peruviana). Ime tomatillo potječe od od riječi tomātl (debela voda) iz jezika nahua indijanaca na području današnjeg Meksika.

Uzgoj

Sjeme sijemo na početku proljeća na zaštićeno mjesto te biljke ako su pregusto posijane presađujemo kada stvore dva prava lista. Kao i drugim srodnim biljkama (rajčica, paprika), potrebno im je omogućiti dovoljno svjetlosti i topline a u konačnici ih u vrt presađujemo od sredine svibnja kada prođe opasnost od pojave mraza. Stavljamo im potporanj jer će im se u suprotnome stabljike polegnuti na zemlju, pogotovo kako plodovi sve više rastu i postaju teži. Oko biljke možemo malčirati slamom da se vlaga zadržava i da korov ne raste. Zemlju redovito održavamo vlažnom.

Upotreba

Koristi se plod kojemu odstranimo mjehur. Sirov je neukusan, malo kiselkastog okusa no priprema se kuhanjem, kao sastojak zelenih salsa, ratatouillea i sl.

Galerija fotografija

Podijeli