Preskoči do glavnog sadržaja

Peruanska jagoda

Physalis peruviana

Karakteristike

Peruanska jagoda (Physalis peruviana L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, zelena ili ljubičaste nijanse, visoka do 150 cm visine. Cijela biljka prekrivena je finim sitnim dlačicama. Listovi su jednostavni, naizmjenični. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, pravilni, zvonasti, viseći, stvaraju se u pazušcima listova na dugim peteljkama. Ocvijeće im je žuto, izraženih tamnih mrlja. Bujno cvate u lipnju i srpnju. Nakon uspješnog oprašivanja razvijaju se plodovi obavijeni mjehurom. Mjehur je u početku zelene boje kao i plodovi, na rubovima ljubičaste nijanse, dozrijevanjem postane svijetlosmeđ. Bobice su crvene, mesnati, promjera 2 cm, sadrže više malih, svijetlosmeđih sjemenki.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena u Južnoj Americi, u Europu je unešena krajem 18. stoljeća. Razmnožava se sjemenom koje se sije na zaštićeno mjesto u rano proljeće a presađuje se na otvoreno kada prođe opasnost od mraza. Odrasle biljke traže sunčano mjesto, dobro dreniranu i vlažnu zemlju. Vjerojatno se više uzgajala kao dekorativna biljka nego radi praktične vrijednosti.

Etimologija

Na stranim jezicima nazivi su cape gooseberry, Inca berry, Aztec berry, golden berry, Peruvian groundcherry, Peruvian cherry (eng.), Kapstachelbeere, Andenbeere, Andenkirsche, Peruanische Blasenkirsche, Judenkirsche (njem.), coqueret du Pérou (fr.), alchechengio peruviano, uciuva (tal.), aguaymanto, uchuva (špa.) tomate-de-capucho, físalis, camapu (port.), andska jagoda, perijsko vočje jabolko (slo.).

Upotreba

Jestivi su plodovi kojima se odstrani mjehur, konzumiraju se svježi ili se koriste prerađeni u džemove. Ukusni su i sočni.

Galerija fotografija

Pregled lokacija