Srčanik

Karakteristike

Srčanik (Gentiana lutea L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice sirištarki (Gentianaceae). Stabljika je uspravna, nerazgranata, obla, glatka, debela, promjera 1-2 cm, iznutra šuplja. Naraste do 120 cm visine. Podanak je kratak i debeo, razvija veći broj korijenova. Korijen može biti jako star, čak i do 50 god, a može biti vrlo razgranat, dubok i debeo, izvana je smeđe boje, u unutrašnjosti je žut. Listovi su nasuprotni, veliki i jajasti, dugi do 30 cm, široki do 15 cm, ušiljeni su, pri osnovi su srasli u kratak rukavac, naborani su, imaju 5-7 paralelnih nerava, donji imaju kratku peteljku, u gornjem dijelu sjedeći. Cvjetovi su po 3-10 skupljeni u krupne cvatove, smješteni su pršljenasto u pazušcima listova uzduž vršnog dijela stabljike. Ocvijeće se im sastoji od kožaste, uzdužno rascijepane čaške do osnove i zlatnožutog, koturastog vjenčića koji je znatno duži od čaške. Cvatu od lipnja do rujna, no samo biljke stare barem 5-8 godina. Plod je ušiljeni tobolac dug do 6 cm sa dva poklopca, sadrži brojne sitne, plosnate sjemenke koje su po rubu široko okriljene.

Stanište

Rasprostranjen je u dijelovima srednje i južne Europe te u Maloj Aziji. Kod nas raste na području Gorskog Kotara i Velebita. Staništa su mu planinski pašnjaci, livade i proplanci, do 1700 m nadmorske visine. Kako je rijetka biljka, strogo je zaštićena.^[1] Za potrebe ljekovitosti uzgaja se, može se razmnožiti ga sjemenom ili dijeljenjem biljke u jesen. Biljci odgovara položaj s puno sunca, duboka i vlažna, drenirana zemlja.

Etimologija

Latinsko ime roda Gentiana dano je u čast posljednjeg ilirskog kralja Gencija (181. pr. Kr. – 168. pr. Kr.), za kojeg Dioskorid kaže da je prvi pronašao srodnu biljku križni srčanik (Gentiana cruciata). Ime vrste lutea znači žut, ukazuje na žute cvjetove.^[2] Na stranim jezicima nazivi su great yellow gentian, bitterwort (eng.), Gelber Enzian (njem.), gentiane jaune, grande gentiane, quinquina des pauvres (fr.), genziana maggiore (tal.), genciana amarilla (špa.), genciana-amarela (port.), rumeni svišč, encijan, košutnik (slo.), žuta lincura (sr.).

Upotreba

Uzima se korijen od starijih biljaka koji se vadi u jesen ili rano proljeće, razreže se po duljini i brzo suši. Vrlo je gorkog okusa. Koristi se kod slabog apetita, pojačava lučenje želučanog soka te pospješuje probavu.

• dekokt/uvarak – Uzima se obavezno prije jela, do pola sata. U većim dozama izaziva povraćanje
• tinktura – dnevno 20-30 kapi tinkture u šalici vode vode – nije osobe koje imaju problema s visokim tlakom, kao ni za trudnice.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
4. Radomir Lakušić, (1990.), Planinske biljke, Sarajevo: Svjetlost
5. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Ghislain11
• Hedwig Storch
• Udo Schmidt
• Bernd Haynol
• Bernd Haynol
• Teun Spaans