Obična pavitina

Karakteristike

Obična pavitina (Clematis vitalba L.) je listopadna trajna biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Riječ je o povijuši čija stabljika je četverobridna, uzdužno izbrazdana, promjera do 10 cm, kasnije je drvenasta, duga 12 m i više. Kora je smeđastosiva do siva, ljušti se u nepravilnim tankim trakama, deblo je promjera do oko 6 cm. Korijenski sustav je plitak premda dobro razvijen. Izboji su svijetlosmeđi do žućkastosmeđi, na sunčanoj strni ljubičastocrvenkasti, većinom goli. Pupovi su jajasti do kuglasti, svijetlosmeđi, pustenasto dlakavi, odstoje od grana, ljuske su im većinom ušiljene. Listovi su nasuprotni, složeni, jednostruko neparno rasperani, čine ih 5-7 srcolikih ili ovalnih, nepravilno nazubljenih listića dužine 3-10 cm koji su na peteljkama, cjeloviti ili grubo zupčasta ruba, nekad urezani, goli, ujesen postaju tamnocrveni prije nego što otpadnu. Vitice se stvaraju na peteljkama pojedinih listića, pomoću njih se pavitina hvata za druge biljke i podlogu. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, promjera oko 2 cm, složeni u metličaste cvatove, imaju ugodan, slabo primjetan miris, nose ih dugačke peteljke koje nastaju u pazušcima listova. Čine ih četiri bjelkastih, uskih, unazad povinutih lapova, prašnici su mnogobrojni, blijedožuti, kraći od lapova, s golim dršcima, prašnice su duge 1-2 mm. Tučaka ima više, plodnice su međusobno slobodne. Cvatu od lipnja do kolovoza kada ih u jutarnjim satima posjećuju pčele koje sakupljaju nektar i bijeli pelud. Plodovi su jednosjemeni, crvenkatosmeđi oraščići plosnatog i jajastog oblika, dugi do 4 mm, s oko 2-3 cm dugim, bijelim, gusto dlakavim izraslinama. Dozrijevaju od kolovoza do listopada.

Klima i stanište

Rasprostranjena je u srednjoj, južnoj i istočnoj Europi, u zapadnoj Aziji, sjevernoj Africi. Nalazimo je samoniklu kako često zagušuje druge biljke na rubovima listopadnih šuma, po grmlju i šikarama, pokraj rijeka, potoka i kanala, do 1400 m nadmorske visine. Odgovara joj svjetlo ili polusjenovito mjesto te plodno, vlažno ili suho, vapnenasto tlo bogato hranjivim tvarima. Indikator je dušika u tlu. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama u kasno ljeto.

Etimologija

Latinski naziv roda Clematis potječe od grčke riječi klema (izdanak, vitica).^[1] Ime vrste vitalba znači bijelocvjetan.^[2] Na stranim jezicima nazivi su old man’s beard, traveller’s joy (eng.), Gewöhnliche Waldrebe (njem.), clématite vigne-blanche, clématite des haies (fr.), clematide (tal.), clemátide (špa.), cipó do reino, vide branca (port.), navadni srobot (slo.).

Upotreba

Uvjetno su jestivi posve mladi izdanci, jedu se poput šparoga i prije konzumacije ih obavezno treba prokuhati. Potrebno je napomenuti da povitina sadrži otrovnu tvar protoanemonin koji može izazvati plikove i teško zacjeljujuće rane na koži.^[3][4] Nekada je korištena kao lijek za razne bolesti, no često je bila uzrokom trovanja zbog čega je odbačena kao lijek.

U prošlosti su se stabljike koristile za pletenje košnica i tako se dugo koristile u pčelarstvu kao glavno stanište pčela.^[5]

Ovu vrstu pavitine Edward Bach koristio je kako bi radio svoje poznate cvjetne kapi.

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
5. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
6. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
7. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
8. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
9. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga