Plamenita pavitina Clematis flammula

Carstvo:
Red:
Ranunculales
Porodica:
Vrsta:
Clematis flammula
Sinonimi:
Clematis flammula L. var. maritima Koch, Clematis suaveolens Salisb.

Karakteristike

Plamenita pavitina (Clematis flammula L.) je listopadna trajna biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Raste penjući se preko drugih biljaka, naraste do 5 m visine. Stabljike su uzdužno bridaste, pri osnovi drvenaste, kora je sivosmeđa i tanka, mladi izboji su svjetlije žućkastosmeđi i goli. Listovi su nasuprotni, složeni, dvostruko perasto razdijeljeni, listići su jajasti ili usko duguljasti, glatki, urezani na 2-3 režnja ili cjelovitih rubova, dugi 1,5-4 cm, na licu svijetlozeleni, naličje je neznatno svjetlije i golo, imaju peteljku. Cvjetovi su dvospolni, uspravni, promjera oko 2-2,5 cm, izražena mirisa, rastu u gustim metličastim cvatovima iz pazušca listova. Čine ih četiri bijele, izdužene latice duge 0,4-1 cm, na licu su gole, na naličju i na rubu su bijelo maljavi. Prašnici su mnogobrojni, bijeli, prašnice su duge 3-4 mm, svi prašnici su plodni. Tučaka ima više i dlakavi us.. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je jednosjemeni, dlakavi ili goli oraščići plosnatog i duguljastojajastog oblika, s do 2 cm dugim dlakavim nastavcima. Dozrijeva od rujna do studenog.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena u južnoj Europi, jugozapadnoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi. Raste na suhim i toplim staništima, na umjereno kiselim tlima. Staništa su joj vazdazelene i listopadne šume, makije i šikare. Uzgaja se kao ukrasna biljka. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama u kasno ljeto.

Etimologija

Latinski naziv roda Clematis potječe od grčke riječi klema (izdanak, vitica).[1] Ime vrste flammula potječe od latinske riječi flamma (plamen) zbog okusa biljke koji žari i pali.[2] Na stranim jezicima nazivi su fragrant virgin’s bower, sweet-scented virgin’s bower (eng.), Brennende Waldrebe, Mandel-Waldrebe (njem.), clématite flammette, clématite odorante (fr.), vitalba fiammella, clematide fiammella (tal.), hierba muermera, gata rabiosa (špa.), dišeči srobot (slo.).

Upotreba

Uvjetno su jestivi mladi izdanci, obavezno se konzumiraju nakon termičkog obrađivanja ili kiseljenja.[3]

Galerija fotografija

Podijeli