Hmeljasta vija
Medicago lupulina
Karakteristike
Hmeljasta vija (Medicago lupulina L.) je jednogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka iz porodice (Fabaceae). Stabljika je jako razgranata, polegnuta ili se uzdiže, naraste do 60 cm visine. Korijen je vretenast i plitak, nalazi se odmah blizu površine zemlje. Listovi su sastavljeni od tri lisaka koje su na naličju dlakave i različite dužine, srednja je obično duža od sporedne dvije, obrnuto su jajastog oblika, cjelovitog ruba ili tek slabo nazubljene, donji listovi imaju peteljku dugu 3-8 cm, peteljke gornjih listova su kraće. Zalisci su široko jajasti do jajoliko lancetasti, ušiljeni, nazubljeni ili cjeloviti. Cvjetovi su sitni, skupljeni po 10-50 u guste okruglaste cvatove promjera oko 5 mm koji se kasnije izduže. Čaška je dlakava, ima trouglasto lancetaste zupce. Cvate u svibnju i lipnju. Plod je mala, oko 2-3 mm duga, bubrežasta, gola ili slabo dlakava mahuna crne boje, sadrži jednu izduženo jajastu, glatku sjemenku.
Stanište
Raste na poljima, livadama, pašnjacima, tratinama, uz puteve, svugdje od nizinskog do planinskog područja. Odgovara joj plodno tlo bogato dušikom. Razmnožava se sjemenom. Smatra se odličnom krmnom biljkom.
Etimologija
Latinsko ime roda Medicago dano je jer se smatralo da biljke potječu s područja Medijskog Carstva (današnja Mezopotamija). Ime vrste lupulina potječe od sličnosti cvatova s cvatovima hmelja (Humulus lupulus).[1] Na stranim jezicima nazivi su black medick, hop clover (eng.), Hopfenklee, Hopfen-Luzerne, Gelbklee (njem.), luzerne lupuline (fr.), erba medica lupulina (tal.), mielga negra (špa.), hmeljna meteljka (slo.).
Medenje
Dobra je medonosna biljka, pčele ju rado posjećuju te sakupljaju dosta nektara i cvjetnog praha. Za dobro medenje pogoduje joj toplo vrijeme i vlaga u zraku. Prinosi meda mogu biti i 20 kg meda po košnici. Med je zlatno žut, kristalizira za 2-3 tjedna i posivi. Ugodnog je okusa.[2]
Upotreba
Jestive su sjemenke premda su sitne, koriste se pržene ili se melju u brašno.[3]
Galerija fotografija
Literatura
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec a b
- Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
- Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga