Divokozjački staračac
Senecio doronicum
Karakteristike
Divokozjački staračac ili divokozjački kostriš (Senecio doronicum (L.) L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, dlakava, visoka 20-70 cm. Listovi su kožasti i tvrdi, na licu tamnozeleni, na naličju bjelkasto pustenasti, izražene centralne žile, lancetasti, nazubljenih rubova, suženi u peteljku, na stabljici su listovi nešto manji, uspravni, sjedeći i obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su dvospolni, zlatnožute ili narančastožute boje, promjera 3-6 cm, imaju 12-20 rubnih, jezičastih cvjetova, ovoj je građen od mnogobrojnih listića. Po jedna cvjetna glavica ili po 2-3 nalaze se na vrhovima stapki. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je ahenij s bijelim papusom dužine do 1 cm.
Stanište
Rasprostranjen je u srednjoj i južnoj Europi. Raste na sunčanim livadama i pašnjacima, na svježim tlima siromašnim dušikom visokih gorskih i planinskih pojasa.
Etimologija
Naziv roda Senecio vuče porijeklo od latinske riječi senex (starac), jer vrste brzo procvatu i dolazi do izražaja bijeli papus koji podsjeća na starčevu bradu i sijedu kosu.[1] Na stranim jezicima nazivi su chamois ragwort (eng.), Gemswurz-Greiskraut, Gemswurz-Kreuzkraut (njem.), séneçon doronic (fr.), senecione mezzano, senecione doronico (tal.), divjakovški grint (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
