Obični staračac
Senecio vulgaris
Karakteristike
Obični staračac (Senecio vulgaris L.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, razgranata od osnove i naraste do 50 cm visine. Listovi su naizmjenični, plitko urezani, donji listovi nalaze se na peteljkama dok su gornji sjedeći. Cvjetovi su žuti, skupljeni u izdužene cvatove, čine ih cjevasti cvjetovi u sredini, jezičasti cvjetovi nedostaju već cijeli cvat izgleda kao da se nije još otvorio. Cvate od ožujka do listopada. Plod nema papus. Jedna biljka godišnje proizvede do 7000 sjemenki[1] koje zadržavaju klijavost do tri godine.[2]
Stanište
Široko je rasprostranjen po gotovo cijelom svijetu – cijelo područje Europe, Sjeverne Amerike i Australije, veće područje Azije te dijelovi sjeverne Afrike i Južne Amerike. Raste kao korov na zapuštenim površinama, na oranicama, povrtnjacima, u vinogradima. Nalazimo ga i u gradu kako raste uz zidove iz pukotina betona. Razmnožava se sjemenom.
Medonosna je biljka, pčele cvjetove posjećuju rado sakupljanja nektara i peluda.
Etimologija
Ime roda senecio potječe od latinske riječi senex (starac), jer vrstama nakon brze cvatnje dolazi do izražaja bijeli papus koji podsjeća na starčevu bradu i sijedu kosu. Ime vrste vulgaris znači uobičajen, običan. Sinonim vrste S. lividus ukazuje na plavkast izgled biljke, boje olova.[3] Na stranim jezicima nazivi su common groundsel, old-man-in-the-Spring (eng.), Gewöhnliche Greiskraut, Gemeines Greiskraut, Gemeines Kreuzkraut (njem.), séneçon commun (fr.), senecione comune (tal.), senecio común (špa.), tasneirinha, cardo-morto (port.), navadni grint (slo.).
Upotreba
Mladi listovi uvjetno su jestivi, zbog moguće toksičnosti bolje ih je izbjegavati.
Otrovanja staračcem opsežno su istražena u domaćih životinja. Životinje se otruju na ispaši no biljku jedu kada je druga trava oskudna ili kada je staračac sastavni dio sijena. Biljka sadrži pirolizidinske alkaloide koji djeluju hepatotoksično, otrovno za jetru. Bolest je poznata pod nazivom senecioza, prema nazivu roda biljaka.[4]
Galerija fotografija
Literatura
- Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva
- Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga