Ciganček
Cortinarius caperatus
Karakteristike
Ciganček (Cortinarius caperatus (Pers.) Fr.) je jestiva gljiva iz porodice Cortinariaceae. Klobuk je žutosmeđ, u početku zatvorenog klobuka i zalijepljenog za stručak, kasnije okruglast i zvonolik, naposljetku postane raširen i ravan, mesnat je i tvrd, promjera 6-15 cm, rubovi su ispucani i kasnije naborani, kožica je posuta sitnim prahom koji s ruba otpadne a na sredini klobuka se zadrži. Listići su rijetki, široki, debeli, nazubljeni, pričvršćeni na stručak i tamo su uži, u početku su bjelkastosivi, kasnije postanu smeđi. Stručak je valjkast, pun, žilav i tvrd, u donjem dijelu zadebljan, u gornjem dijelu ima viseći, kožasti, prolazni vjenčić iznad kojeg je bijel i sitno dlakast, ispod njega je bijel sa svilenastim, srebrnastim prugama, visok je 5-15 cm, promjera 1-2 cm. Spore su eliptične do oblika badema, otrusina je hrđavo smeđa. Meso je bijelo, kasnije posmeđi, krhko, mlohavo, ugodno blagog mirisa i okusa.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi, stanište su pjeskovito tlo većinom crnogoričnih, rjeđe listopadnih i mješovitih šuma. Često raste u velikim skupinama ljeti i ujesen.
Etimologija
Latinski naziv roda Cortinarius dolazi od riječi cortina (koprena, zavjesa), zbog nježnog vela koji kod mladih gljiva prelazi od ruba klobuka do stručka. Na stranim jezicima nazivi su gypsy mushroom, wrinkled rozites (eng.), Reifpilz, Zigeuner, Hühnerkoppe (njem.), pholiote ridée (fr.), foliota grinzosa, caperata (tal.), pšenična koprenka, ciganček (slo.).
Upotreba
Jestiva je gljiva, vrlo dobre kvalitete, pogotovo kada je mlada. Može se sušiti i konzervirati na razne načine.
Galerija fotografija
Literatura
- Giuseppe Pace, (1981.), Atlas gljiva, Zagreb: Prosvjeta
- Romano Božac, (1989.), Gljive naših krajeva, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske