Bijela loboda Chenopodium album

Carstvo:
Red:
Caryophyllales
Vrsta:
Chenopodium album
Sinonimi:
Chenopodium viride L., Chenopodium glomerulosum Rchb., Chenopodium paganum Rchb.

Karakteristike

Bijela loboda (Chenopodium album L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice lobodnjača (Chenopodiaceae). Stabljika je razgranata i uspravna, naraste do 1 metar visine. Listovi su naizmjenični i raznoliki, uglavnom plavkastozelene boje, donji listovi su urezani dok su gornji listovi cjeloviti i duguljasti, nalaze se na osrednje dugim peteljkama. Na licu listova vidljivi je bijeli prah po kojemu je vrsta dobila ime. Cvjetovi su dvospolni, sitni, zelenkasti, skupljeni u razgranate grozdaste cvatove. Cvijet sadrži 5 prašnika i tučak. Cvate od srpnja do rujna. Nakon oprašivanja stvaraju se brojne sitne, tamne sjemenke koje variraju veličinom, bojom i sjemenom lupinom a razlikuju se i po brzini klijanja. Jedan tip klija brzo, drugi tipovi nakon određene faze dormantnosti. Uočeno je da zadržavaju sposobnosti klijanja i nakon impresivnih 1600 godina.[1] Jedna biljka godišnje može proizvesti i do 800 000 sjemenki, iako ih u prosjeku daje 3000-20 000.[2]

Stanište

Široko je rasprostranjena na području Europe, a drugdje u svijetu smatra se udomaćenom. Staništa su joj tla bogata dušikom, nalazimo je kao korov u vrtovima, u poljima, na zapuštenim mjestima, uz puteve.
Na kultiviranim površinama može predstavljati značajan problem, jedan je od najrasprostranjenijih vrsta korova. Izlučevine biljke djeluju inhibitorno na rast klijanaca pšenice, na rast kukuruza, soje i rajčice. Istraživanjem sadržaja teških kovina pokazalo se da bijela loboda može akumulirati velike količine bakra, cinka, kadmija i olova.[3]

Etimologija

Latinsko ime rod je dobio prema grčkim riječima chen (guska) i podion (nožica) zbog oblika listova koji su nalik na stopala guske.[4] Ime vrste album znači bijeli, ukazuje na brašnavu boju mladih listova. Na stranim jezicima nazivi su lamb’s quarters, white goosefoot, pigweed (eng.), Weiße Gänsefuß (njem.), chénopode blanc, ansérine blanche (fr.), farinello comune (tal.), cenizo, quinhuilla (špa.), bela metlika (slo.).

Smještena je u rod loboda (Chenopodium) koji broji oko 120 vrsta.

Upotreba

Mladi listovi i sjemenke su jestivi. Listovi se mogu konzumirati sirovi ili kuhani, okus je blag, s vremenom nam se čini orašast. Sadrže 90-130 mg% vitamina C, do 12 mg% karotina, kalij, fosfor…. Kako sadrže oksalnu kiselinu (u osušenim listovima 14-30%), jedu se u razumnim količinama, pogotovo kada se konzumiraju u sirovom obliku. Sjemenke možemo sušiti i mljeti te koristiti kao dodatak brašnu, sadrže do 40% ugljikohidrata, oko 13% bjelančevina.[5]

Galerija fotografija

Podijeli