Atlaski cedar

Karakteristike

Atlaski cedar ili atlantski cedar (Cedrus atlantica (Endl.) G.Manetti ex Carrière) je crnogorično stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Stablo naraste do 40 m visine tvoreći široko piramidalnu krošnju. Deblo je u osnovi promjera do 2 m, kora je u početku sivkasta i glatka, kasnije je duboko ispucana. Grane su usmjerene prema gore, mlade grančice su gusto prekrivene dlačicama. Listovi su igličasti, plavkastozeleni, kruti, dugi oko 2,5 cm, spljošteni i savijeni u luk, skupljeni su u čuperke. Cvjetovi su jednospolni, cvatu u rujnu i listopadu. Muški cvjetovi su žutosmeđi, čunjasti, otpuštaju pelud u kolovozu i rujnu. Ženski cvjetovi su uspravni češeri dugi do 7 cm, široki oko 3,5 cm, na vrhu malo udubljeni, u početku žućkastozeleni, kasnije ljubičasti. Dozrijevaju nakon dvije godine, sadrže okriljene sjemenke čija krila su duga 2 cm.

Neki autori smatraju ga podvrstom libanonskog cedra (Cedrus libani). Od kultivara možemo napomenuti: ‘Columnaris‘ forma valjkaste krošnje, ‘Pyramidalis‘ ima pravilnu, uskop piramidalnu krošnju, ‘Pendula‘ ima cilindručnu krošnju čiji vrh se kasnije povija, ‘Glauca‘ ima sivoplave iglice dok ‘Aurea‘ ima zlatnožute.

Stanište

Rasprostranjen je u sjeverozapadnoj Africi (Alžir, Moroko) na području planina Atlas i Rif, od 1000 do 2000 m nadmorske visine. U Europu je unešen u prvom dijelu 19. stoljeća. Često se kod nas uzgaja kao ukrasno stablo u parkovima i većim dvorištima. Odgovara mu toplo stanište, rahlo tlo bogato vapnom. Dobro uspijeva u područjima blage klima i vlažne atmosfere. Otporan je na gradska onečišćenja.

Izvorne vrste razmnožavaju se sjemenom kojemu je potrebna stratifikacija, uzgojne vrste razmnožavaju se cijepljenjem. Brzo raste, živi i do 900 godina.

Etimologija

Latinsko ime roda Cedrus potječe od grčke riječi kédros, antičko ime za razne četinare. Na stranim jezicima nazivi su Atlas cedar (eng.), Atlas-Zeder (njem.), cèdre de l’Atlas (fr.), cedro dell’Atlante (tal.), cedro del Atlas, cedro plateado, cedro atlántico (špa.), cedro-do-atlas (port.), atlaška cedra (slo.), atlaski kedar (sr.).

Upotreba

Eterično ulje dobiveno destilacijom drveta vodenom parom koristi se u aromaterapiji, uglavnom nanošenjem dermalno. Dobar je limfotonik, koristi se kod slabog protofa limfe, kod proširenih vena i celulita, ili u pripravcima za njegu kose i liječenje prhuti.

Drvo je dobre kvalitete i cijenjeno, pogodno za obrađivanje i za izradu namještaja, jakog je i ugodnog mirisa koji odbija štetočine.

Galerija fotografija

Literatura

1. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
2. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, (1984.), Drveće, Ljubljana: Mladinska knjiga
3. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster