Bonsai za početnike

Bonsai je japanska umjetnost uzgoja i oblikovanja minijaturnih stabala u posudama. Ono nije genetski patuljasto drvo već bilo koja vrsta biljke s drvenastom stabljikom može to postati uz pravilnu njegu, orezivanje i oblikovanje. Glavni cilj Bonsai umjetnosti je stvoriti minijaturizirani, ali realistični prikaz prirode. Uz tehnike poput orezivanja, čupanja pupova, savijanja grana žicama i kontrolirane gnojidbe, stablo se oblikuje tako da zadrži prirodnu proporciju i ljepotu. Većina Bonsai stabala ne prelazi jedan metar visine, a manja veličina lišća pomaže u stvaranju realistične mini kompozicije.

Što je Bonsai?

Riječ Bonsai dolazi od japanskog jezika, složenija je riječi Bon (plitka posuda ili zdjela) i Sai (stablo ili biljka posadenu u posudu).

Povijest i razvoj Bonsai umjetnosti

Iako je riječ Bonsai japanska, sama umjetnost ima korijene u staroj kineskoj hortikulturnoj praksi.

• U Kini su plitke posude od gline izrađivane još prije 5000 godina, a koristile su se i brončane posude u religijskim i političkim ceremonijama.
• Oko 700. godine nove ere Kinezi razvijaju tehniku pun-sai ili penjing (pen znači posuda, jing krajolik) – uzgoj patuljastih stabala i minijaturnih krajolika u posudama.
• U početku su ovu umjetnost prakticirali samo pripadnici elite, a stabla su služila i kao luksuzni darovi.
• Tijekom Kamakura razdoblja (12.–13. stoljeće) Japan preuzima tehniku iz Kine. Pod utjecajem zen budizma naglasak se stavlja na pojedinačno stablo u posudi koje simbolizira cijeli svemir.
• U Zapadnom svijetu bonsai se pojavljuje krajem 19. stoljeća i ubrzo postaje popularan među ljubiteljima biljaka i umjetnosti.

Bonsai umjetnost tako vuče porijeklo više od tisuću godina. Prvi primjerci bili su divlje stabljike zanimljivih oblika, a kako su prirodno prikupljene vrste postajale rjeđe, razvila se vještina uzgoja i oblikovanja stabala.

Osnove uzgoja Bonsai stabala

Većina ljudi prvi kontakt s Bonsai ima kroz kupnju gotovog stabla. To je najlakši način za početak, no samostalni uzgoj i oblikovanje pruža više zadovoljstva i učenja.

Prvi korak je odabrati vrstu stabla koja odgovara potrebama i klimatskim uvjetima. Bonsai za unutrašnji uzgoj zahtijeva suptropske vrste ali i prikladne klimatske uvjete u prostoru (npr. fikus). Bonsai za vanjsku poziciju nudi više mogućnosti, posebno autohtona stabla koja prirodno rastu u našoj regiji (npr. hrast, bor, bukva, grab).

Moguće je krenuti s:

• uzgojem iz sjemena ili reznica – definitivno najsporiji način, potrebno je pričekati 3-5 godina samo da mlado stablo bude spremno za oblikovanje,
• mladim stablima iz rasadnika – brži početak jer se već nakon kraćeg vremena može pristupiti formiranju,
• prikupljenim biljkama iz prirode (tzv. yamadori) – zahtjevnija metoda, ali često daje snažna i karakteristična stabla.

Biljke za bonsai

Za unutarnji uzgoj najčešće se koriste suptropske vrste koje dobro podnose boravak u zatvorenom prostoru:

• fikus (Ficus retusa)
• drvo žada (Crassula ovata) i razne vrste bonsai fikusa.

Obje vrste dobre su za početnike jer su te biljke tolerantne na povremene pogreške u zalijevanju i orezivanju.

Za vanjski uzgoj, posebno u našim klimatskim uvjetima, prikladne su autohtone vrste:

• hrast lužnjak (Quercus robur)
• bukva (Fagus sylvatica),
• grab (Carpinus betulus),
• bor (Pinus spp.)
• javor (Acer spp.).

Svaka od ovih vrsta razlikuje se po zahtjevima za svjetlom, zalijevanjem i orezivanjem. Hrast i bukva dobro podnose oblikovanje žičanjem i sporiji rast, dok javor nudi dekorativno lišće i brži razvoj grana.

Uzgoj bonsai

Tri glavne tehnike u Bonsai uzgoju su: uzgoj, oblikovanje i održavanje. Oblikovanje bonsaija zahtijeva kombinaciju strpljenja i pažljivog promatranja. Cilj je stvoriti skladan, prirodan izgled u minijaturnoj formi.

Orezivanje

Orezivanje je najvažnija tehnika za održavanje miniaturizirane veličine i pravilnog oblika bonsaija. Sitne grane skraćuju se škaricama, dok se deblje trebaju posebno pažljivo odstraniti. Svaki rez treba biti promišljen jer oblik koji se stvara ostaje desetljećima.

Žičanje

Žičanje se provodi omatanjem aluminijske ili bakrene žice oko grana kako bi ih se savilo u željeni položaj. Žica ostaje na stablu nekoliko mjeseci, ovisno o brzini rasta, a mora se ukloniti prije nego što urezivanjem u koru uzrokuje trajna oštećenja. Uvijek je bolje rezati i savijati postepeno nego radikalno, jer bonsai zahtijeva vrijeme, a priroda uvijek uzvrati na strpljivost.

Njega i održavanje

Njega je temelj dugovječnosti bonsaija. Bez pravilnih uvjeta ni najbolje oblikovano stablo ne može dugo opstati.

Supstrat i posuda

Posuda u kojoj se bonsai uzgaja uvijek mora imati rupice za odvod vode. Tlo treba istodobno zadržavati vlagu i osiguravati dobru drenažu. Posude su i estetski element, obično plitke i od pečene gline, jer pružaju stabilnost i okvir za stablo.

Zalijevanje

Zalijevanje se obavlja tek kada se gornji sloj tla osuši. Ljeti se bonsai zalijeva svakodnevno, dok je zimi potrebno rjeđe, ovisno o vrsti i uvjetima. Najbolje je koristiti kišnicu ili odstajalu vodu sobne temperature.

Svjetlo i temperatura

Unutarnji bonsai najbolje uspijeva na svijetlom mjestu, ali ne pod direktnim suncem kroz staklo. Vanjski bonsai uživa na otvorenom, izložen suncu i svježem zraku. Vlažnost zraka može se povećati postavljanjem tanjurića sa šljunkom i vodom ispod posude.

Gnojidba

Male posude zadržavaju malo hranjiva pa je redovita gnojidba bitna za zdrav rast. Tijekom vegetacije koristi se blago, ali redovito gnojivo, bilo organsko ili specijalno gnojivo za bonsai. Zimi se gnojidba prekida ili znatno smanjuje, uobičajeno kao za druge biljke.

Dugovječnost i simbolika

Dugovječni bonsai mogu nadživjeti i prava stabla zahvaljujući pažljivoj njezi, zaštiti od vremenskih nepogoda i čuvanju od štetnika. Zabilježeni su primjerci stari više stotina godina koji su se prenosili kroz generacije, postajući obiteljsko nasljeđe.

Bonsai nije samo hortikulturna praksa, već i svojevrsna filozofija jer simbolizira duhovni mir, povezanost čovjeka i prirode, ravnotežu i strpljenje.