Vrtna pepeljuga Atriplex hortensis

Carstvo:
Red:
Caryophyllales
Porodica:
Vrsta:
Atriplex hortensis
Sinonimi:
Atriplex microtheca Moq.

Karakteristike

Vrtna pepeljuga, jestiva loboda ili francuski špinat (Atriplex hortensis L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice šćireva (Amaranthaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, naraste do 2 metra visine. Listovi su naizmjenični, rijetki na stabljici, jednostavni, veliki, trokutastog oblika, neznatno nazubljenih rubova, imaju peteljke. Biljka je dvodomna, razlikujemo muške i ženske biljke. Cvjetovi su jednospolni, mali, gusto skupljeni u klasaste cvatove koji su smješteni u pazušcima listova te tvore razgranate metličaste cvatove. Muški cvjetovi imaju 3-5 prašnika. Cvate od srpnja do rujna. Sjemenke su sitne, okrugle i tamnosmeđe.

Poznati varijetet crvena loboda (Atriplex hortensis var. rubra) nalazi se na slikama.

Stanište i uzgoj

Porijeklo joj je središnja Azija, u Europi je udomaćena. Raste na zapuštenim mjestima, na sunčanim i polusvijetlim staništima, na svježem tlu bogatom dušikom. Razmnožava se sjemenom.

Uzgajamo je slično kao špinat. Zemlja treba biti dobro drenirana, premda će se biljke prilagodit raznim vrstama tla preferiraju sunčane gredice, hranjivu i vlažnu zemlju. Sjetva je moguća od ožujka do kolovoza, sjeme klija vrlo brzo. Biljke kasnije presađujemo na razmak od 25 cm. Najbolje uspijeva na temperaturama od 6 C° do 24 C°. Na višim temperaturama brzo ode u sjeme. U tom slučaju preporuča se sjetva svako 4 tjedna. Sijemo je dalje od krumpira jer usporava njihov rast.

Etimologija

Naziv roda Atriplex bio je je kod Rimljana naziv za lobodu. Ime vrste hortensis znači vrtni, uzgojni.[1] Na stranim jezicima nazivi su garden orache, red orach, mountain spinach, French spinach (eng.), Gartenmelde, Garten-Melde, Spanischer Salat, Spanischer Spinat (njem.), arroche des jardins (fr.), atreplice degli orti, bietolone rosso (tal.), armuelle, bledos molles (špa.), francoska špinača (slo.).

Prvi ju je 1753. opisao Carl Linnaeus. Smještena je u rod pepeljuga koje pripadaju potporodici loboda (Chenopodioideae). Rod sadrži oko 300 vrsta no na području Hrvatske zabilježeno je samo 9 vrsta.

Upotreba

Jestivi su mladi listovi, konzumiraju se sirovi ili termički obrađeni kao špinat u manjim količinama. Beremo ih 40 do 60 dana od sjetve u razdoblju od svibnja do srpnja. Sjeme se može kuhati ili samljeti u brašno i pomiješati s drugim brašnom u izradi kruha. Sadrži saponine te se ne koristi u većim količinama, mlada biljka ima 80-100 mg% vitamina C, oko 10 mg% karotina.[2]

Iz sjemena je moguće dobiti plavu boju.

Galerija fotografija

Podijeli