Velika sunčanica

Karakteristike

Velika sunčanica (Macrolepiota procera (Scop.) Singer) je vrsta jestive gljive iz porodice pečurki (Agaricaceae). Klobuk je širok 10-30 cm, bijeli do sivosmeđi, u početku okruglast ili jajolik, kasnije postane otvoren i gotovo plosnat, s izraženim tamnim i tvrdim ispupčenjem u sredini. Cijeli je prekriven velikim, smeđim ljuskama koje se na rubu smanjuju. Listići su bijeli, pod pritiskom posmeđe, jako su gusti, široki i mekani, te veoma malo odmaknuti od stručka. Stručak je bjelkast ali gusto smeđe išara valovitim prugaman, valjkast, cjevasto šupalj ali tvrd i žilav, vitak, dug i do 40 cm, debeo 1-2 cm. U donjem dijelu je gomoljasto zadebljan, u gornjem dijelu ima deblji, pomični prsten s rastrganim rubom. Meso klobuka je bijelo, na zraku postane ružičasto, mekano, vlaknasto, tanko, ugodnog mirisa i okusa, meso stručka i ispupčenja je tvrdo. Spore su eliptične, otrusina je bijela.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi. Raste u ljeto i jesen. Staništa su sve svijetle šume, možemo je naći u grmlju, u živicama i uz puteve.

Etimologija

Na stranim jezicima nazivi su parasol mushroom (eng.), Gemeine Riesenschirmling, Parasol, Riesenschirmpilz (njem.), lépiote élevée, coulemelle (fr.), mazza di tamburo, puppola, bubbola maggiore, ombrellone, parasole (tal.), apagador, cucurril, parasol, matacandil, galamperna (špa.), cogumelo, marifusa, frade, púcara (port.), orjaški dežnik (slo.).

Upotreba

Jestiva je gljiva, vrlo cijenjena i ukusna. Jede se samo klobuk, odlična je kada se pripremi pohanjem.

Galerija fotografija

Literatura

1. Giuseppe Pace, (1981.), Atlas gljiva, Zagreb: Prosvjeta
2. Matija Josipović, (2012.), Gljive – vodič za prepoznavanje, Rijeka: Leo-commerce
3. Kamilo Blagaić, (1931.), Gljive naših krajeva, Ljubljana: Jugoslovanska tiskarna
4. Romano Božac, (1989.), Gljive naših krajeva, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske

Autorska prava fotografija

• DirkVE
• Christian Fischer
• George Chernilevsky
• Christian Fischer
• Michael Apel