Stjenoviti žednjak
Sedum rupestre
Karakteristike
Stjenoviti žednjak (Sedum rupestre L.) je trajna zeljasta sukulentna biljka iz porodice tustika (Crassulaceae). Stabljika je sivkastozelena, visoka do 30 cm. Podanak je puzajuć. Listovi su naizmjenični, plavkastozeleni, mesnati, valjkasto linearni, ušiljeni, na prerezu polukružni, na osnovi imaju ostrugu. Cvjetovi su dvospolni, zvjezdasti, zlatnožuti, skupljeni u gronjaste cvatove na vrhovima stabljika. Čaška ima mesnate lapove zelene, vjenčić je duži od čaške, ima slobodne sjajno žute listiće duge oko 7 mm. Prašnika ima 10. Cvatu od lipnja do kolovoza. Plodovi su uspravni, žuti, sadrže tamnosmeđe sjemenke.
Stanište
Rasprostranjen je u zapadnoj i srednjoj Europi. Raste na sunčanim i suhim mjestima, na stijenama, starim zidovima, na livadama i pašnjacima, u svijetlim šumama do pretplaninskog pojasa.
Etimologija
Latinsko ime roda Sedum potječe od latinske riječi sedeo (sjedim), što se navodi kao potreba biljke da se smjesti u stijenama i drugim nepovoljnim mjestima. Prema drugom tumačenju potječe od riječi sedare (umiriti), jer su se listovi koristitli za ublažavanje bolova od rane i hladili ju. Ime vrste rupestre potječe od latinske riječi rupus (hrid, stijena), zbog staništa na stijenama.[1] Na stranim jezicima nazivi su crooked yellow stonecrop, reflexed stonecrop, blue stonecrop (eng.), orpin des rochers (fr.), borracina rupestre, erba pinocchia (tal.), sivolistna homulica (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi izdanci. Sakupljaju se prije cvatnje, koriste se sirovi u salatama, dodaju se varivima i umacima.[2] Oštrog su do gorkog okusa.
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
